Masovni egzodus mladih obitelji u naponu snage odavno je hrvatska svakodnevica. I već je izlizana jadikovka kako je na burzi 200.000 potencijalnih radnika, a poslodavci ne mogu do kvalitetnog kadra, pa čak ni do kadra uopće neovisno o tome koliko stručan ili neiskusan bio. No, to je i dalje hrvatska stvarnost, a problem svakim novim autobusom postaje sve veći jer on za mnoge poslodavce znači odbijanje novih poslova, mogućnosti širenja poslovanja i jačanje gospodarstva.
Radije na burzi u fušu nego na ugovoru
„Imam osjećaj da je jedna cijela generacija nestala. Neće imati tko raditi, jednom kad mi odemo u mirovinu“, kaže za Deutsche Welle Nikola Kovačević, vlasnik automehaničarskog servisa Rubor u zagrebačkom Zapruđu. Četrdesettrogodišnji Kovačević godinama se muči s pronalaženjem radne snage, mada, kako kaže, nudi pristojnu plaću i uvjete.
>>> U novom broju Lidera: 25 neobičnih zahtjeva i situacija s razgovora za posao
Jedan nije došao na razgovor, a drugi je došao samo po potvrdu da je bio na razgovoru kako bi zadržao status nezaposlene osobe radi zdravstvenog osiguranja, a novac zarađuje radeći u fušu.
„Oglašavam se na MojPosao, preko Facebook-stranice i preko Zavoda za zapošljavanje. Preko burze su mi znali poslati imena i po sedam ljudi koji su trebali doći na razgovor, pa se nije pojavio nijedan. Jednom su mi se preko burze javila dvojica. Jedan nije došao na razgovor, a drugi je došao samo po potvrdu da je bio na razgovoru kako bi zadržao status nezaposlene osobe radi zdravstvenog osiguranja, a novac zarađuje radeći u fušu“, kaže Kovačević kojemu novi ljudi jednostavno ne bi pojavili na dan kada su trebali početi raditi.
Dišpet: Ako si otiša, ja te ne primam
No, poslodavci se ne daju. Rade s onime što imaju, a u nekima je proradio i inat te ne zapošljavaju povratnike poput jednog zadarskog građevinskog poduzetnika koji se proslavio oglasom u kojem je napisao da traži astronaute i psihijatre za rad na mješalici. Oglas je napisao frustriran činjenicom da se za posao javljaju nekvalificirani radnici koji najednom znaju sve o gradnji kada pročitaju da je dnevnica 400 kuna.
„Sve što je valjalo otišlo je vanka. Ako si mi otiša, ja te više ne primam, to je dišpet,“ kaže taj zadarski poslodavac je ispričao i da mu se znaju žaliti ljudi koji su otišli u inozemstvo da spavaju po osmorica u sobi, bez kuhinje i rade od jutra do sutra. Kad oduzmu najam sobe i troškove, ispadne im plaća kao u Hrvatskoj.
>>> U novom broju Lidera – Poslodavci počeli uvoziti radnike iz Mađarske
Povećanje kvote za uvoz strane radne snage ima svoje zagovornike, ali i Hrvatska udruga poslodavaca se slaže da je to vatrogasna mjera kojom se pokušava premostiti problem nedostatka kvalificirane radne snage. Ipak, postavlja se pitanje koliko će trajati to premošćivanje s obzirom da se u HUP-u, a i šire, smatra kako je za dugoročno rješenje problema zapošljavanja nužno jprovesti sveobuhvatnu reformu obrazovanja koja je ključna za restrukturiranje cijelog sustava.
Nekome pogodnost, nekome trošak
Za to vrijeme, poslodave koji žele zadržati radnu snagu u domovini određenim pogodnostima poput toplog obroka nimalo se ne stimulira, dapače, tvrde da ih se kažnjava.
Voditelj jednog restorana u Zagrebu ispričao je kako na topli obrok koji bi dao svojim djelatnicima mora platiti sva davanja jer je to plaća u naravi, dok za sezonce na moru nije. Vladina mjera, naime, ne vrijedi za Zagreb u kojem je prošlo ljeto ugostiteljima bilo nemoguće naći radnike.
>>> Pogodnosti za radnike: Kako zadržati radnike ako se na sve plaća porez?
„Ja želim radniku dati topli obrok, ali sam kažnjen ako to učinim. Ne mogu to provesti ni kao reprezentaciju, ali ako unajmim jahtu na tjedan dana i pravim se da sam poveo poslovnog partnera, to mi se priznaje kao trošak u stopostotnom iznosu,“ prigovorio je i ‘besmislenosti‘ mjere kojom je država odlučila dati olakšicu na doprinose poslodavcu koji je radnika držao godinu dana na minimalcu.
„Ja sam kažnjen jer sam ljudima davao veću plaću i pri tome je isplaćivao po zakonu, sa svim davanjima“, zaključuje ogorčeni poslodavac u razgovoru za DW.