Prenapučenost i pustoš u isto vrijeme? Čini se kontradiktornim, ali to je, zapravo, ljetna svakodnevnica na Jadranu, posebno u Dalmaciji, najviše u najatraktivnijim gradovima poput Dubrovnika, Splita, Hvara…
Ekonomska je teorija da su se stanovnici tih gradova počeli iseljavati iz središta na periferiju znatno prije pečalbarskog ‘irskog vala‘, a svoje kuće, stanove i apartmane iznajmljuju turistima ili su ih prodali po iznosima vrtoglavima čak i za zagrebačke cijene kvadrata. Emocionalno je tumačenje da su turisti otjerali domicilno stanovništvo, koje ne može izdržati cjelodnevni (i cjelonoćni) šušur.
>>>Ni ‘zimmer frei’ ne voli turistički harač
Kako god, Slobodna Dalmacija organizirala je raspravu o razvoju održivog turizma u gradovima s povijesnom jezgrom. Mogli su se čuti poprilično originalni potezi gradskih vlasti u borbi protiv (neodrživog) turizma. Podsjetimo, Hvarani su lani donijeli gradski propis prema kojem šetnju gradskim ulicama u kupaćem kostimu naplaćuju do 600 eura, žene u grudnjaku i muškarci golog poprsja plaćaju do 500 eura, a onima koji teturaju s bocom naokolo ili leže pijani prijeti i do 700 eura.
Dubrovčani se pak hvale kako su doskočili nesnosnim gužvama koje na Stradunu i zidinama stvaraju gosti s kruzera. Umjesto tri dana u tjednu primat će kruzere svaki dan, i to ravnomjerno raspoređene. A glasno puštanje glazbe ograničeno je do 23.30. Kazna za prekršaj ugostiteljima je oduzimanje javne površine na sedam dana, za recidiviste 15 dana, pa mjesec, i na kraju trajno.
>>>Ivo Babić o uslužnoj ekonomiji: S jedne strane utrkuju se tovari, s druge konobari s tacnama
No sve takve i slične mjere neće zaustaviti turističko osvajanje najpoželjnijih odredišta i povlačenje domaćih na rezervne položaje. Tako će gradovi postati veliki turistički resorti, bez imalo autentičnosti, pa će ih napustiti i turisti. Zato imam prijedlog: gradske vlasti u dalmatinskim turističkim mekama trebale bi, zapravo, poticati iseljavanje iz gradskih središta, onda zakupiti dio stambenih objekata i angažirati glumce za ljetne gaže na modificiranome Dubrovačkom festivalu, Splitskom ljetu, Hvarskim ljetnim priredbama…
Umjesto klasičnog programa na Stradunu, Rivi i Trgu svetog Stjepana trebalo bi prikazivati trajni ljetni ‘reality show‘ pod naslovom ‘Mediteran kakav je nekad bio‘. Tako ne bi bilo straha ni od prenapučenosti ni od pustoši.