Mediji ovih dana s punim pravom daju golem prostor medicinskoj ekipi od četrnaestero liječnika i gotovo isto toliko ostalog medicinskog osoblja koji su na zagrebačkom Rebru uspjeli razdvojiti sijamske blizanke Valentinu i Kristinu koje su u siječnju rođene sa spojenim donjim dijelom prsnoga koša i zajedničkom jetrom i crijevima. To je drugi takav slučaj zabilježen u svijetu, a u prvome je preživio samo jedan blizanac.
U Zagrebu su nakon 15-satne operacije bivše sijamske blizanke, a sada samo blizanke, svaka u svojoj sobi i u dva mjeseca već su udvostručile težinu. Pa kako? Kako je moguće da hrvatsko zdravstvo ima ekipe poput te koju je koordinirao šef dječje kirurgije prof. dr. sc. Tomislav Luetić koje izvode najvirtuoznije operacije (a ova nikako nije usamljena u nizu velikih medicinskih dostignuća u hrvatskim bolnicama), a da nam je zdravstvo u globalu na najnižim mogućim europskim granama?
I taj paradoks dio je priče o dvije Hrvatske, o Uljaniku i Rimcu. Taj problem nije uspio riješiti ni jedan od svih dosadašnjih resornih ministara, sve redom uglednih liječnika, ali nesposobnih političara.