Pariški sporazum - Klimatske promjene stvorile beskrajne prilike za ulaganja

Koliko je Pariški ugovor o klimatskim promjenama prilika za unosan biznis najbolje svjedoči negodovanje dobrog dijela američke poslovne zajednice na odluku predsjednika Donalda Trumpa da njegova zemlja napusti taj ugovor. Za navodno poslovno orijentiranog čovjeka kojeg zanima prosperitet domaće ekonomije, odluka o napuštanju jednog od najvažnijih međunarodnih sporazuma u posljednjih nekoliko godina prilično je ekonomski neisplativa, pokazuju mnoge projekcije. Izvješće Međunarodne financijske korporacije, članice grupe Svjetske banke, navodi da reforme i inovacije mogu aktivirati bilijune dolara investicija u području klimatskih promjena, ponajprije u sektorima obnovljive energije, skladištenja energije, agrobiznisa, ekoloških zgrada, gradskog prijevoza, vodnoga gospodarenja i gradskog otpada.

U rukama privatnog sektora

Tako je u projekte vezane uz klimu već investirano više od bilijun dolara, s tim da je to tek početak za sporazum potpisan prošle godine.

- Ključ za borbu protiv klimatskih promjena je u rukama privatnog sektora, rekao je generalni direktor IFC-a Philippe Le Houérou.

- Privatni sektor ima inovacije, financijska sredstva i instrumente. Možemo pomoći aktiviranju više investicija privatnog sektora, ali za to su potrebne i državne reforme kao i inovativni poslovni modeli, što će zajedno stvoriti nova tržišta i privući potrebne investicije. Time se može ispuniti obećanje iz Pariza, dodao je.

>>>Pariški sporazum stupio na snagu u Hrvatskoj

Jedan od nedavnih primjera je Egipat, gdje je potpisan sporazum za gradnju najvećeg solarnog parka na svijetu pored Asuana, pri čemu je IFC osigurao rekordnih 653 milijuna dolara.

Samo je IFC, fokusiran na klimatske promjene od 2005. uložio 18,3 milijardi dolara vlastitih sredstava u dugoročno financiranje projekata s malim utjecajem na klimu i aktivirao dodatnih 11 milijardi dolara, stoga je jasno da ekološko promišljanje budućnosti nudi vrlo opipljive poslovne prilike. Prema procjenama IFC-a od prošle godine, Pariški klimatski sporazum mogao bi generirati ulagačke prilike vrijedne 23 bilijuna dolara za 21 zemlju u razvoju.

Dobar dio tih ulaganja, nije teško naslutiti, došao bi iz razvijenih zemalja koje raspolažu s financijskim potencijalom za investiranje, ali i potrebnom opremom i tehnologijom za implementaciju. Razumljiva je zato ljutnja dijela američke poslovne zajednice koja je shvatila da istupanje njihove zemlje iz sporazuma uz golem negativni publicitet vjerojatno isključuje američke kompanije iz takvih projekata ili ih stavlja u podređen položaj u odnosu na konkurenciju.

-  Uvijek sam vjerovao da, iako se možemo ne slagati sa znanstvenim premisama klimatskih promjena, moramo priznati da napredna energetska rješenja predstavljaju jednu od najvećih gospodarskih prilika, komentirao je prije nekoliko mjeseci Trumpovu odluku šef General Catalysta Hermant Taneja i dodao: "Odreći se toga, prijetnja je američkom prosperitetu."

Adobe, Apple, Facebook, Gap, Google i HP samo su neke od kompanija koje su potpisale apel Predsjedniku da promijeni mišljenje. S druge strane spektra stoje države i interesi duboko umočeni u fosilna goriva i nevoljki promijeniti način razmišljanja. Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju, subvencije za fosilna goriva iznosile su 325 milijardi dolara u prošloj godini, usprkos rastućoj atraktivnosti zaštite okoliša u poslovnom kontekstu.

Novac za projekte čeka

Iako Hrvatska figurira kao idealna država za privlačenje dobrog dijela tih investicija, dosad je napravljeno malo usprkos velikoj količini sredstava europskih fondova dostupnih za ekološki osviještene investicije, posebice u području energije, i s dobrim preduvjetima za taj tip investicija (obilje sunca, vode, vjetra). Kako je početkom godine pisao portal energetika-net.com, apsorpcija novca u razdoblju od 2014. do 2017. izrazito je razočaravajuća s obzirom na to da je do kraja prošle godine od 47 milijuna eura dostupnih u okviru natječaja za postizanje strateških ciljeva energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije povučeno tek 9,4 milijuna eura.

>>>PH Pariški sporazum – Klimatske promjene stvorile beskrajne prilike za ulaganja

Riječ je o zanemarivih dva posto od ukupno dostupnih 531 milijun eura iz programa ‘Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.‘. Javnim ulaganjima u kontekstu zaštite okoliša i energetske učinkovitosti zasad dominira projekt energetske obnove zgrada, koji je u posljednje vrijeme uzeo maha, a naslanja se na europski novac u iznosu od 311 milijuna eura. Privatni sektor može se koristiti nizom potpora, ali i investirati neovisno o njima u razne projekte od zbrinjavanja otpada, preko komunalnih usluga do energije. Pregled otvorenih natječaja za poduzeća dostupan je na internetskim stranicama Nacionalnog portala energetske učinkovitosti (enu.hr), gdje se može dobiti sve potrebne informacije o prilikama za privatni sektor u kontekstu zaštite okoliša. Jednako tako, institucije i tvrtke u Hrvatskoj mogu se na stranicama Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja informirati o trenutačno otvorenim programima u području energetske učinkovitosti, a za druga područja uvijek se može kontaktirati nadležna ministarstva ili agencije. Broj aktualnih programa EU nije zanemariv, a neki su konkretno usmjereni mikro, malim i srednjim poduzećima.

Mentalitet SSSR-a

Potencijala za sudjelovanje privatnog sektora u projektima iz područja zaštite okoliša ima, s jasnom tendencijom rasta. Tema je postala jedna od najvažnijih u globalnim razmjerima, a u Hrvatsku ‘stigla‘ najviše posredstvom Europske unije i sredstava koja nudi za realizaciju takvih projekata. Nema nikakvog razloga da sektori nabrojeni u izvješću IFC-a ne budu dobitnici i u Hrvatskoj, posebice imajući u vidu da su prioriteti Pariškog sporazuma uvelike već ugrađeni u politike i strategije EU.

- Vrtimo se u krug, imamo mentalitet SSSR-a, mogli bismo ovako, ali i onako... Smatram da Hrvatska može 80 posto biti obnovljiva, a hoće li to biti do 2020. ili 2030. očito je na državi, rekao je aktivist Vjeran Piršić na nedavnoj Liderovoj konferenciji o energetskoj budućnosti Hrvatske i vjerojatno najbolje sumirao probleme, ali i prilike. Potrebno je više angažmana i javnog i privatnog sektora jer sredstava i prilika definitivno ima.