S početkom 2018. godine banke su za stambeno kreditiranje drastično postrožile procjenu kreditne sposobnosti potencijalnih klijenata, jer su počele doslovno slijediti HNB-ovu ‘Odluku o dodatnim kriterijima za procjenu kreditne sposobnosti‘, koja implementira smjernice europskih tijela koje za cilj imaju veću zaštitu građana od kreditnih rizika i sprječavanje tzv. neodgovornog zaduživanja, kojem smo u prethodnim godinama često svjedočili.
Ovime država želi brinuti o vama i o kvaliteti kreditnog portfelja banaka. Bez obzira što HNB svojim priopćenjem tvrdi da ne mogu bankama ništa „nametati“, nego samo „regulirati“, u spomenutoj Odluci najčešća je konstrukcija „kreditna institucija dužna je...“, koja ne ostavlja puno prostora za fleksibilno tumačenje.
Uzevši u obzir prosječan iznos kredita i prosječnu plaću naših klijenata, ovim postroženjem uvjeta bankama bi se moglo „odrezati“ od 30 do čak 40 posto potencijalnih klijenata!
Za mnoge negativna, ili barem značajna promjena, stupila je na snagu praktički bez prethodne najave, a banke su za nju znale još od ljeta. Nije bilo niti konkretnijeg dijaloga i branjenja pozicije prema HNB-u u cilju eventualnog duljeg prijelaznog roka u kojem bi kredite ipak uspjeli podići oni koji su to planirali u sljedećim mjesecima.
Klijenti s nižim plaćama sada samostalno ne mogu podići kredit
Najpogođeniji su klijenti s plaćama blizu prosjeka i nižima, koji sada samostalno praktički ne mogu podići stambeni kredit, a oni koji imaju statistički prosječnu ili nešto višu plaću, mogu bez sudužnika podići 40-tak % manje kredite. Također, veći dio građana sada će biti primoran na najduže rokove otplate.
Na primjer, klijent star 35 godina s plaćom 6000 kn sada može imati maksimalnu ratu od 2.000 kn i na rok od 30 godina može podići samo 60.000€, odnosno čak i manje, ovisno o banci, valuti i kamati, a prije mjesec dana je u nekim bankama mogao podići 100.000€ uz anuitet čak do 3.500 kn. Starijima od 45 je na raspolaganju kraći rok otplate i veće kamate, pa samostalno mogu dići još puno manje! Sve je to posljedica „dužnog“ pridržavanja populistički postroženog Ovršnog zakona, pa tako banke ne mogu ovršiti preko ¼ plaće, uz povećanje osnovice koja ostaje klijentu „za život“.
Usput su ukinute i mnoge popratne olakotne okolnosti, a kod nekih i fleksibilniji izračun za zajednički pristup bračnih drugova gdje se u obzir uzimala šira slika obiteljskog budžeta.
>>>Štromar: Subvencionirani krediti osigurali povoljnije stanove za više od 2330 obitelji
Zbog svega navedenog, u narednom razdoblju sudužnici će biti neizostavni dio „planiranja“ kredita, što se mnogima neće svidjeti, a jednom dijelu učiniti podizanje kredita nemogućim.
I tu dolazimo do paradoksa cijele namjere „zaštite građana“ koji će nakon ovoga biti - vrlo slično, ali na drukčiji način izloženi kreditnom riziku. Naime, klijenti će se posljedično zaduživati na najduže rokove i tako si poskupiti financiranje svojih nekretnina, uključivat će sudužnike zbog kojih će biti „umjetno“ kreditno sposobni, a zapravo praktično imati isti veliki anuitet nad glavom (samo uz sudužnika „u pričuvi“), a oni s manjim plaćama će biti prepušteni nereguliranom tržištu najmova stanova ili se zadovoljiti nekretninom u kojoj trenutno žive.
Autor: Vjeko Peretić, direktor Pro grupe za kreditno posredovanje i zastupanje u osiguranju