Bavljenje glazbom oduvijek je predstavljalo način da u životu izbjegnete ‘ozbiljan‘ posao, ustajanje u zoru ili sukobe s nervoznim šefovima. Hrvatska glazbena stvarnost većini je pomrsila takve planove, posebno otkada su internet i razni servisi za slušanje glazbe prodaju albuma sveli na zanemarive brojke. Samim time, ne čudi što neki, čak i uspješni glazbenici paralelno guraju i druge karijere. Dio scene dodatnu zaradu traži u biznisu – od vještog unovčavanja zvjezdanog statusa reklamiranjem poznatih brendova (Severina) i snimanja radijskih jingleova (Massimo, Đani Stipaničev) do koncertno-marketinških agencija poput one čiji je vlasnik reper Marko Lasić Nered.
Otkad je internet prodaju albuma sveo na zanemarive brojke, domaći glazbenici sve se više bave drugim poslovima. Dodatnu zaradu ostvaruju u poslovima komplementarnim estradi, ali neki su pokrenuli i drugačije biznise.
Da je u pitanju trend koji je kod nas prisutan još od osamdesetih pokazuje primjer Darka Rundeka, koji je svoj proračun popunjavao režirajući radiodrame. Ima i onih koji se nakon glazbene karijere ili paralelno s njom posvete sasvim drugačijim biznisima – od vina i čokolade do odvjetništva. Lider grupe Pavel Aljoša Šerić diplomirani je pravnik pa ćete ga, kada nije na bini, vjerojatno naći u odvjetničkom uredu njegova oca Branka Šerića, jednog od najpoznatijih hrvatskih odvjetnika.
Odvjetništvom se bavi i Mladen Bodalec. Frontmen Prljavoga kazališta vlasnik je odvjetničkog ureda, a vođa Parnog valjka Husein Husandefendić Hus ujedno i mikropoduzetnik, čiji Esnaf pod registriranim djelatnostima, između ostalog, navodi nakladništvo, javno informiranje, ali i popravke audiovizualne opreme, prijevoz i uređenje krajolika.
Doktor znanosti iz ravnice
Miroslav Škoro je među najpopularnijim hrvatskim kantautorima, no uz pjevanje i skladanje okušao se u svemu od politike do vinarstva. Suvlasnik je i nekoliko tvrtki, televizijski je i radijski voditelj, a od 2001. do 2006. bio je i direktor Croatia Recordsa. Nedavno je obranio i doktorsku disertaciju na temu ‘Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima globalizacije‘.
– Doktorska disertacija u fokusu ima stanje glazbene industrije u kontekstu upravljanja i raspodjele prihoda u uvjetima digitalizacije iz perspektive njezinih dionika. Također je dan i povijesni prikaz nastanka glazbene industrije te je, na osnovi dostupne dokumentacije i pravnih rješenja, pozicionirana glazbena industrija u Hrvatskoj. Određen je njezin položaj u gospodarstvu, kao i u sektoru kreativnih industrija. Nama nedostaje prije svega edukacije, a potom i ozbiljnog zauzimanja za veću transparentnost i zastupljenost hrvatske glazbe u javnosti. Nestanak glazbe kao proizvoda vrlo je izvjestan. Stoga će društva za kolektivnu zaštitu prava (ZAMP, op. a.) dobivati sve više na važnosti. Pojavom interneta broj intermedijatora postao je još veći. Izostala je najavljivana revolucija koja je trebala izbrisati sve posrednike između glazbenih umjetnika i njihove publike. Sada, osim diskografa i glazbenih nakladnika, imate i telekomunikacijske kompanije, digitalne agregatore i servise u hranidbenom lancu koji glazbenicima ostavlja tek mrvice na drugu, treću, pa čak i petu decimalu od jedne kune – upoznaje nas Škoro s problemima hrvatske glazbene scene.
[caption id="attachment_376458" align="alignright" width="295"]
Miroslav Škoro Dva dana u tjednu je na pozornici, a pet dana radi različite poslove, od proizvodnje vina do doktorata na Ekonomskom fakultetu[/caption]
Jedna od hipoteza koje je testirao u disertaciji bila je da se kreativci glazbene industrije, osim glazbom, bave i drugim poslovima. Tomu je najčešći uzrok nedovoljan prihod od glazbe pa ljudi jednostavno pokušavaju preživjeti. Kod Škore su motivi bili nešto drugačiji.
– Ne mogu sjediti i čekati neki sljedeći nastup koji se može i ne mora dogoditi. Dan ima 24 sata i jednostavno nemam želju ni potrebu sve to vrijeme potrošiti na ispijanje kava i koječega drugoga, lamentirajući o tome kako sam zvijezda koju nitko ne razumije. Tjedan ima sedam dana, pa neka imam i dva, tri nastupa, opet mi ostaje barem tri dana da radim i nešto drugo. Osim toga, svjestan sam prolaznosti uspjeha, pa sam se oduvijek trudio zarađeno investirati i u druge djelatnosti i projekte. Ne bavim se vinom zato što mi ne ide u glazbi, štoviše. Vinski biznis mi je i dalje trošak koji financiram prihodima od glazbe, ali vjerujem da mogu izgraditi poslovni model koji će biti dohodovan, zaposliti ljude i zaštititi investirani kapital generirajući dodanu vrijednost – rekao je te nas upoznao i s poslovnim modelom prema kojem funkcionira sa svojim bendom:
– Pet dana u tjednu radim različite poslove, a onda ona dva s najboljim glazbenicima koji postoje putujem okolo, penjemo se na pozornice i izvodimo pjesme o ljubavi prema svemu što nas okružuje. Sve što zaradimo dijelimo popola. Kada bi hrvatska glazbena industrija funkcionirala kao naš mali mikroekonomski model, svim bi glazbenicima bilo mnogo bolje.
Od dancera do NASA-e
Senad Galijašević na scenu je zakoračio potkraj sedamdesetih kao vođa grupe Senad od Bosne, devedesetih se ‘ponovno rodio‘ kao dancer Senna M, nakon čega se ‘prešaltao‘ na područje sofisticirane tehnologije. Njegove inovacije danas upotrebljavaju čak i Hollywood i NASA.
– Iskreno, potkraj glazbene karijere često mi se događalo da nastupam pred polupraznom dvoranom. Mislim da me je bilo previše i da je došlo do zasićenja kako kod publike tako i kod mene. Svoje iskustvo iz glazbe primijenio sam i u ovom poslu. Kako sam sa svojim pjesmama obilazio radiopostaje i promovirao ih, tako sam i svoje proizvode predstavljao brojnim ‘rental‘ kućama i izlagao ih na najvećim svjetskim sajmovima, gdje sam zadivio važne ljude iz filmske industrije. Moj prijatelj Danko Puttar, koji živi u Dublinu i koji jako vjeruje u moje proizvode, svojom upornošću uspio je doći do direktora fotografije serije ‘Vikinzi‘, koja se snima u Irskoj, i predstaviti im moju rasvjetu. Čim su je probali, odmah su je uključili na set. Njihovo iskustvo brzo se proširilo i do drugih produkcija, europskih i holivudskih, te se danas moja rasvjeta upotrebljava za snimanje filmova od Južnoafričke Republike do Amerike. Sklon sam kreiranju proizvoda koji su jedinstveni ili barem rijetki u svijetu. Jedan takav uređaj, za precizno upravljanje kamerom, prepoznala je i NASA te ga je uvrstila među opremu za snimanje zvijezda.
Svjetske zvijezde u drugim biznisima
Naftaš na sceni
Za mišljenje o ovoj temi upitali smo i Mladena Puljiza, frontmena i osnivača kultne zagrebačke art-rock skupine Boe, koji je godinama obnašao visoke funkcije u Ini:
– Ozbiljno sam se počeo baviti glazbom potkraj sedamdesetih i Boa je vrlo brzo dobacila do snimanja prvih albuma u Švedskoj, što je tada bila velika stvar. Tih dana imali smo sedamdesetak svirki na godinu diljem cijele bivše države. Usprkos tome svi članovi benda su završili fakultete i kako je sve bilo brzo i intenzivno došlo je do zasićenja glazbom te smo se odlučili baviti strukama i vidjeti kako takav život izgleda. Ne mogu tvrditi da nismo mogli živjeti od bavljenja art-rockom u to vrijeme, ali tako smo odlučili.
[caption id="attachment_376461" align="aligncenter" width="540"]
Mladen Puljiz - Kao i svi članovi grupe Boa, ima paralelnu karijeru. U naftnom biznisu dogurao je u Ini do direktora Veleprodaje[/caption]
Bez glazbe ipak nije dugo izdržao, pa se potkraj osamdesetih na inicijativu bubnjara, kasnije prvog čovjeka Hrvatske glazbene unije Paola Sfecija, okuplja nova postava Boe. Ta faza grupe završila je Puljizovim napredovanjem u Ini, gdje počinje obnašati dužnost direktora Sektora za nabavu nafte. Posao je tada bio previše intenzivan da bi se uz njega moglo ozbiljnije baviti glazbom. Potkraj devedesetih nekoliko godina je radio u Ininoj tvrtki u Budimpešti, a ubrzo nakon povratka postaje i direktor Veleprodaje. Dolaskom Mola, ističe, nije se više uklapao u sustav pa se prije nekoliko godina odazvao na poziv Hrvatske glazbene unije, gdje sada radi kao financijski tajnik. S aktualnom postavom benda trenutačno nastupa pod imenom Boa II i radi na novom albumu.
Čokolada slađa od mikrofona
Splitska Nadalina svojim je čokoladama već osigurala mjesto u ‘Guinnessovoj knjizi rekorda‘, a na čelu joj je prvi splitski punker Marinko Biškić, u glazbenim krugovima poznatiji kao Fon Biskich. Prisjetio se kako je ‘78 ili ‘79 s crvenom kosom i odjeven u pidžamu na ulicama Splita izazivao čuđenje, a znao je dobiti i batine od ‘nesretnika iz prigradskih naselja‘. Kako je njegova šira obitelj vezana uz pekarstvo, vjeruje da mu je proizvodnja čokolade bila zapisana u genima.
[caption id="attachment_376459" align="alignright" width="225"]
Marinko Biškić - Danas je poznatiji po svojoj čokoladi Nadalina nego kao prvi splitski punker Fon Biskich[/caption]
– Mnogo toga mogu zahvaliti punku, među ostalim, i tu malu otkačenost i odmak od uobičajenog. Naučio me da treba raditi ono sto voliš. Čak i onda kada vas zovu ‘redikulom‘ da se nasmijete i nastavite voziti svoj film. Raditi malo drugačije od ustaljenih normi najvažnija je poveznica između pjevanja u bendu i proizvodnje čokolade. Uvijek se trudim napraviti nešto drugačije od standarda, kako u glazbi tako i u biznisu. Čokolade Nadalina su i inače posebne, jedini smo zanatski proizvođači koji radimo čokolade direktno od zrna kakaa, svi drugi samo pretapaju gotovu belgijsku čokoladu.
Guinnessov rekord Biškić je postavio stvorivši najveću čokoladu na svijetu. Slasticu od 102 kvadratna metra napravio je na splitskom Peristilu. Nedavno je predstavio i čokoladu s magarećim mlijekom. Nadalina je primila i brojna međunarodna priznanja, među kojima Biškić posebno izdvaja broncu na festivalu u Amsterdamu, gdje sudjeluju samo oni koji čokoladu proizvode ‘bean to bar‘. U njegovom životu i dalje je prisutna glazba pa je s grupom Narodno blago objavio album ‘Strast narodu‘, kao i nekoliko singl ploča izrađenih od čokolade.
– Glazba je za mene oduvijek bila hobi i neka vrsta antistresne terapije. Imao sam veliku sreću odrastati s vrhunskim glazbenicima: Nenom Belanom, Zdravkom Bajanom, Branislavom Vuljanom iz Narodnog blaga... Splitska scena je glazbeno bila jako različita, ali suradnja i pomaganje bili su predivni. Kada sam odlučio s bendom snimiti CD, naš najbolji producent Dragan Lukić Lukyodmah se ponudio da kod njega snimamo, a kroz studio je prošla cijela splitska scena. Mikrofon je čokoladom zamijenio i Stiv Kahlina, koji je kao El Bahattee snimio dva hvaljena rep-albuma, a potom iznenada nestao sa scene.
Obveze pojele kreativnost
– Jednostavno je došlo do zasićenja. Poslovne obveze pojele su kreativnost, što nisam želio prihvatiti. Shvatio sam da više nema smisla siliti ni sebe ni suradnike na nešto u čemu više ne uživaš. Osjećao sam da je kraj karijere najpošteniji i prema meni i prema publici – prisjeća se Stiv.
Poslije glazbe okrenuo se dizajnu, kojim se bavio sve do sudbonosnog posjeta pariškom sajmu čokolade. Tamo je uvidio da je čokolada nevjerojatan materijal kojim možeš ‘upravljati‘ mijenjajući mu oblik, teksturu i okus. To ga je, kaže, nagnalo na daljnje istraživanje i edukaciju, što je kasnije rezultiralo teškom opsesijom. Proizvodi njegove tvrtke Malo i slatko nagrađeni su i na ovogodišnjem ocjenjivanju prestižne Academy Of Chocolate u Londonu.
[caption id="attachment_376460" align="aligncenter" width="566"]
Stiv Kahlina - Reper El Bahattee je nakon dva albuma nestao sa scene i mikrofon zamijenio proizvodnjom čokolade[/caption]
Od ‘čokoladnog biznisa‘ kod nas se, dodaje Kahlina, ne živi bajno. Glavni problem je malo tržište slabe platežne moći, a razumijevanje kupaca o kvalitetnoj čokoladi tek se počelo razvijati. Kao i s drugim sličnim proizvodima, tako i s čokoladom kaskamo za svijetom. Tu je i problem radne snage jer ne postoje školski programi i sustavna edukacija, zbog čega je čokolatijera malo i ograničen im je razvoj.
Želju za povratkom na pozornicu nema, djelomično i zbog toga što tvrdi da se bavljenje glazbom i izrada slastica baš toliko i ne razlikuju: – Riječ je o ideji, gradnji u razinama, o dinamici, balansu i harmoniji krajnjeg proizvoda. Omiljena čokolada može imati jednako blagotvoran učinak kao omiljena pjesma – zaključuje ‘umirovljeni‘ reper.