Pri svakoj kupnji imovine koja se prijavljuje Poreznoj upravi kupac je u formularu prijave poreza dužan navesti izvore stjecanja imovine. Porezna uprava na temelju odredbi općega poreznog zakona dužna je prikupljati podatke o izvorima prihoda i imovini svakoga građanina Republike Hrvatske te ih nadzirati. Od 2017. Porezna uprava će, osim u žiro-račune, imati uvid i u tekuće računa građana. Uvidom u promete po tekućim računima građana Porezna uprava će nadzorom moći obuhvatiti mnoge koji se snalaze na razne načine kako bi ostvarili dodatni prihod te one koji primaju dohodak iz inozemstva, a ne prijavljuju ga. Mnogi ne znaju da se novac koji im rođak koji nije u direktnoj liniji pošalje na tekući račun smatra se dohotkom i trebao biti prijavljen uz plaćanje poreza na darove.
Prekratki rok
Osim proširenja kontrole nad tekućim računima, predviđeno je da će Porezna uprava steći uvid i u zemljišne i katastarske knjige radi oporezivanja nekretnina koje počinje 2018. Uvidom u te evidencije vlasništva i posjeda Poreznoj upravi više neće biti poznata samo kupljena imovina, već i ona stečena samostalnom gradnjom.
Stanje štednje u bankama, fondovima i brokerskim kućama također je dostupno putem izvještaja o isplaćenim kamatama, a na temelju kojih je lako izračunati stanje ušteđevine. Sve te informacije sigurno će u budućnosti povećati broj postupaka provjere izvora stjecanja imovine te će se kontrola proširiti i na potrošnju koja nije u skladu s ostvarenim prihodima. Kada Porezna uprava pozove građanina na informativni razgovor zbog činjenica bitnih za oporezivanje kod stjecanja imovine, znači da imovina koju je građanin stekao, a za koju Porezna uprava ima saznanja na temelju poreznih prijava i podataka koje prikuplja, nije pokrivena izvorima za koje Porezna uprava ima saznanja (veća imovina od prihoda u evidenciji porezne uprave). U tom će slučaju građaninu biti uručen formular ‘Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine‘. U tom je formularu građanin u roku od osam dana dužan iskazati svu imovinu (nekretnine, pokretnine, umjetnine, ušteđevinu, vrijednosne papire) koju posjeduje na dan podnošenja formulara te izvore financiranja uz dokumentaciju koja te izvore dokazuje u skladu s uputom objavljenom na internetskoj stranici Porezne uprave.
Iz naše prakse pokazalo se da je najproblematičniji taj propisani rok od osam dana. Naime, nije problem iskazati imovinu u roku od osam dana, ali je veliki problem iskazati sve prihode i prikupiti sve dokaze o tim prihodima ako građanin nije vodio svoje evidencije, posebno stoga što prihodi mogu datirati iz razdoblja kada Porezna uprava nije sustavno vodila evidencije o prihodima građana ili kada za neke prihode nije postojala obveza prijavljivanja Poreznoj upravi.
Kada žalba i prigovor
Evidencije o svim prihodima i rashodima rijetko tko ima, jer građanima nije propisana obveza čuvanja dokumentacije i vođenja takvih evidencija pa je prikupljanje svih tih podataka jako zahtjevan posao za koji treba vremena. Stoga predlažemo svima koji su obuhvaćeni tim postupkom da odmah nakon primitka formulara ‘Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine‘ zatraže dodatni rok za njegovo ispunjavanje i dostavljanje kako se porezna obveza ne bi utvrdila na temelju nepotpunih podataka. Ako taj zahtjev ne bude pozitivno riješen uz formular predlažem da se na formular stavi napomena da se podaci o prihodima nisu mogli ispuniti u tako kratkom roku te da će biti dopunjeni tijekom postupka.
Nakon što građanin preda formular ‘Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine‘ Porezna uprava počinje obradu prikupljenih podataka i provodi nadzor nad transakcijama. U provođenju toga poreznog postupka Porezna uprava priznaje isključivo dokumentirane transakcije (stanje štednih računa, ugovori o kreditima/zajmovima/pozajmicama, bezgotovinske transakcije, potvrde i sl.) te uzima izjave od poreznog obveznika kao i drugih osoba.
PRIMJER IZ PRAKSE: Sreća da je čuvao ugovore dulje od 11 godina
Mnogi će građani smatrati da im evidencije o prihodima nisu potrebne i da su danas svi prihodi lako dokazivi uz praćenje koje sada provodi Porezna uprava. Takvo je razmišljanje samo djelomično ispravno. Sada je gotovo sav prihod postao oporeziv, a i za neoporezive isplate koje isplaćuje poslodavac postoji obveza izvještavanja Porezne uprave. No iz prakse imamo primjer gdje je porezni obveznik trebao dokazati da je na dan 1. siječnja 2005. imao ušteđevinu od koje je stjecao imovinu od 1. siječnja 2005. do dana otvaranja nadzora te iz čega ta ušteđevina proizlazi. Budući da pravni subjekti imaju obvezu čuvati dokumentaciju 11 godina (prije je taj rok bio i manji), dokumentacija o transakcijama više se nije mogla pribaviti od banaka ni drugih isplatitelja te su jedini dokazi bili ugovori, štedne knjižice i dokumentacija koju je posjedovao porezni obveznik. Porezna uprava u spomenutom slučaju teret dokaza svalila je na poreznog obveznika. Sreća je da je dotični porezni obveznik posjedovao svu tu dokumentaciju, iako za to nema nikakve zakonske obveze. Pitanje je kakav bi bio ishod poreznog nadzora da porezni obveznik nije svu tu dokumentaciju čuvao. Naravno da se ta dokumentacija u spomenutom slučaju nije uspjela prikupiti u propisanih osam dana, već je prikupljana tijekom cijelog postupka nadzora.
Ako građaninu nije jasan postupak nadzora ili način popunjavanja formulara, predlažem da se svakako zatraži stručna pomoć. U praksi sam se susreo s tim da su nepotpuno ispunjen formular i nedovoljni prilozi uz njega rezultirali velikom poreznom obvezom zbog koje su se godinama vodili porezni i upravni sporovi, ali i kazneni postupci. Nakon obavljene kontrole izvora financiranja i stečene imovine, u slučaju utvrđenog nerazmjera između izvora i imovine Porezna uprava izdaje zapisnik o obavljenom nadzoru u kojem utvrđuje poreznu obvezu prema najvišoj poreznoj stopi poreza na dohodak uz obračun zateznih kamata. Zatezne kamate zaračunavaju se od roka za predaju porezne prijave za razdoblje u kojem je nerazmjer nastao pa do dana izdavanja zapisnika. Na tako izdani zapisnik porezni obveznik ima pravo u roku od 20 dana podnijeti prigovor u kojem može iznijeti dodatne činjenice bitne za oporezivanje i osporavati zapisnikom utvrđene obveze. U prigovoru je potrebno navesti sve argumente protiv donesenog zaključka iznesenog u zapisniku.
>>>Zlata vrijedni savjeti u slučaju poreznog nadzora izvora financiranja za stjecanje imovine
Ako prigovor poreznog obveznika bude prihvaćen, djelomično ili u cijelosti, Porezna uprava izdat će dopunski zapisnik. Na dopunski zapisnik porezni obveznik više nema pravo prigovora. Ako Porezna uprava odbaci prigovor na zapisnik kao neosnovan, to će biti obavljeno izdavanjem poreznog rješenja kojim se utvrđuje porezna obveza. Na to porezno rješenje porezni obveznik može izjaviti žalbu u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja.
Problemi dokazivanja
Mnogi ne znaju da se novac koji im rođak koji nije u direktnoj liniji pošalje na tekući račun smatra dohotkom te treba biti prijavljen uz plaćanje poreza na darove.
Žalbu razmatra drugostupanjsko tijelo Porezne uprave. Ako drugostupanjsko tijelo odbaci žalbu, rješenje postaje pravomoćno i obveza poreza dospijeva na naplatu. Jedini pravni lijek nakon toga je podnošenja tužbe protiv rješenja na Upravnom sudu, ali to u pravilu ne odgađa naplatu rješenjem utvrđene obveze. Kada je riječ o velikom nerazmjeru imovine i izvora financiranja, Porezna uprava podnosi kaznenu prijavu protiv poreznog obveznika bez obzira na naplatu poreza. Do uvođenja formulara JOPPD Porezna uprava nije imala uvid u neoporezive isplate koje su primali građani od svojih poslodavaca, prihode od prodaje dionica, dividende (dok nisu postale oporezive), kamate od banaka, premija osiguranja, naknada šteta i sl. Od uvođenja formulara JOPPD i za neoporezive isplate te od uvođenja poreza na kamate i dividende Porezna uprava ima kompletniji uvid u prihode građana.
Zbog takvih nepotpunih evidencija Porezne uprave o prihodima građana teret dokazivanja često se svaljuje na poreznog obveznika, što je najčešće u suprotnosti s člankom 78. T. 1 Općeg poreznog zakona, koji kaže da porezno tijelo snosi teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez. Tako u postupku nadzora porezni obveznik sâm treba dokazati da je imao ušteđevinu, da je primao kamate koje su bile neoporezive, da je naslijedio novac, da je novac posudio, da je imao druge primitke ako je riječ o primicima koji Poreznoj upravi nisu poznati iz sustavnog praćenja. Proizlazi da bi, ako porezni obveznik želi biti siguran da može opravdati izvore stjecanja imovine, trebao voditi neku vrstu knjigovodstva u svrhu dokazivanja činjenica koje umanjuju porez. Kod formiranja vlastite evidencije važno je svratiti pozornost na dokazivost transakcija i prikupljati dokumentaciju koja ih dokazuje.
Evidencija životnih troškova
Osim evidencije prihoda, predlažem građanima da na temelju prosječne potrošnje naprave neku godišnju rekapitulaciju rashoda za život koji umanjuju izvore za stjecanje imovine. Ako nemate te podatke, Porezna uprava će na temelju dostupnih podataka procijeniti vaše rashode, pa je to relativno manji problem nego dokazivanje prihoda. No Porezna uprava može pogrešno utvrditi visinu vaših izdataka za život te se u postupku procjene može dogoditi da su vam izvori za stjecanje imovine nedovoljni, odnosno da dolaze iz izvora koji podliježu oporezivanju prema najvećoj stopi. S obzirom na potrošačke navike u Hrvatskoj, ako Porezna uprava uvede i nadzor nad potrošnjom putem kreditnih kartica, neće joj biti nepoznat nijedan podatak o vašoj potrošnji. Za sada se kontroliraju građani koji su stekli znatnu imovinu, međutim, pitanje je trenutka kada će Porezna uprava na opisani način početi kontrolirati i građane koji troše više od prijavljenih prihoda i odobrenih minusa po tekućim računima.
Zastara se ne priznaje
Potrebno je napomenuti da u spomenutim postupcima Porezna uprava ne priznaje apsolutni zastarni rok. Za te postupke kao i sve postupke utaje poreza, prema stajalištu Porezne uprave utemeljenom na odredbama Općeg poreznog zakona, zastara počinje teći onog trenutka kada porezno tijelo sazna za činjenicu bitnu za oporezivanje. Pitanje je je li takva odredba ustavna jer je uglavljena u Opći porezni zakon prije nekoliko godina, a primjenjuje se retroaktivno na sve slučajeve i na razdoblja kada te odredbe nisu bile na snazi, ali o tome trebaju raspravljati stručnjaci za ustavno pravo. Porezni obveznici mogu se samo pripremati za postupak nadzora koji postaje sveobuhvatan.
>>>Neznanje ne opravdava: Upoznajte korake i birokraciju na putu do pokretanja posla