Još nije do kraja poznato tko je sve nastradao od gelera i krhotina nastalih ovogodišnjim financijskim krahom Agrokora. Većina stradalih svoje rane vida daleko od očiju javnosti, uvjeravajući sebe i druge da njihova izloženost nije bila tolika da bi to ozbiljnije ‘ranilo‘ njihovo poslovanje. Samo su kompanije koje su bile najbliže udaru, koje su već proglasile predstečajni postupak, bile prisiljene otkriti se. Broj takvih još je jednoznamenkast, no nakon završnih računa za ovu godinu bit će ih mnogo više. Ponovni rast broja predstečajnih nagodbi bit će tako jedna od posljedica Agrokorova kraha koja će obilježiti iduću godinu. Bit će dobro ako među gelerima i krhotinama nije zaostala i pokoja ‘nagazna mina‘ na koju bi mogao stati neki Agrokorov dobavljač robe ili usluga iz redova onih kompanija koje predstavljaju elitu hrvatskoga gospodarstva.
Plan svih planova
Gotovo da u idućoj godini neće biti nijednog poslovnog plana koji na izravan ili neizravan način neće biti vezan uz to kakav će biti plan svih planova, plan nagodbe za Agrokor. Završetkom procesa procjene poslovanja i izrade planova održivosti za ključne Agrokorove kompanije, pregovori o nagodbi sada su u fokusu izvanredne uprave Agrokora. Ujedno su i u fokusu dobavljača, koji su osnovali Udrugu dobavljača Agrokora. Dobavljači su, kako su sami rekli, ‘prepoznali da samostalnim djelovanjem ne mogu na adekvatan način ostvariti zadane ciljeve održivosti vlastitog poslovanja te da samo formalnim udruživanjem mogu osnažiti nastojanja da zaštite interese svih dobavljača Agrokora‘. Drugim riječima, ako se novoosnovana Udruga dobavljača Agrokora ne uspije u postupku nagodbe vjerovnika u srazu s financijskim institucijama, kojima je Agrokor ostao dužan mnogo više nego dobavljačima, izboriti da im se isplati (željenih) 75 do 85 posto potraživanja, održivost poslovanja dobavljača je više nego upitna.
>>>Proizvođači i dobavljači osnivaju Udrugu dobavljača Agrokora
Dobavljači koji su kreditirali Agrokor putem financijskih mjenica u vrlo optimističnom scenariju nadaju se da će im biti plaćeno 50 posto potraživanja po toj osnovi. No jasno je da će po pitanju iznosa povrata potraživanja od Agrokora glavnu riječ u nagodbi voditi banke i fondovi, a ne dobavljači. Stoga će uloga Udruge dobavljača Agrokora u postupku nagodbe biti mnogo važnija u onom dijelu u kojem će se odlučivati o budućnosti Agrokora, odnosno opstojnosti pojedinih njegovih tvrtki. Tu se interesi financijskih i proizvodnih vjerovnika Agrokora prilično približavaju – i jednima i drugima je u interesu da kompanije nastave raditi, prihodovati i zarađivati kako bi u idućim godinama iz svojih profita vraćale stare dugove, ali i kako bi ostale kupac svojim vjerovnicima. Kada su u pitanju domaće banke vjerovnici Agrokora, njihov je interes k tome i da Agrokorovi vjerovnici, a njihovi klijenti, ostanu na životu.
>>>FOTO: Marin Pucar izabran za predsjednika danas osnovane Udruge dobavljača Agrokora
Agrokorovi vjerovnici prijavili su ukupno 57,7 milijardi kuna tražbina, od čega je priznato 41,2 milijarde kuna, a osporeno, uglavnom prema stranim bankama, 16,5 milijardi kuna. Prvi prijedlog nagodbe izvanredni je povjerenik za Agrokor Ante Ramljak najavio za drugu polovicu siječnja iduće godine. Pravo glasa u nagodbi ostvaruju vjerovnici s 29,6 milijardi kuna tražbina, budući da pravo glasa nemaju povezane osobe nad kojima se provodi postupak izvanredne uprave.
Tek će završni računi za ovu godinu, a osobito plan nagodbe za Agrokor, pokazati tko je najjače nastradao od gelera i krhotina nastalih krahom najveće hrvatske kompanije. A nakon nagodbe vidjet će se i kome se otvaraju nove prilike
Dosad je Privremeno vjerovničko vijeće odobrilo plaćanja za više od dvije i pol tisuće mikrokompanija, obrta i malih poljoprivrednih gospodarstava, kojima su isplaćena stopostotna potraživanja iz razdoblja prije pokretanja postupka izvanredne uprave, što je iznosilo 21,4 milijuna eura. Time su najmanji Agrokorovi dobavljači u cijelosti isplaćeni. U prvo vrijeme, nakon stupanja na snagu ‘lex Agrokora‘, iz izjava izvanrednoga povjerenika Ramljaka moglo se shvatiti da će postupak ići u smjeru cijepanja Agrokora i prodaje njegovih dijelova, no kasnije se od toga odustalo. Napravljen je i razrađen opsežan plan održivosti Agrokora, prema kojemu će maloprodaja biti podvrgnuta znatnom restrukturiranju, prehrana će nastaviti rasti i optimizirati EBITDA-u, poljoprivreda će realizirati prinose iz prošlih kapitalnih investicija, a imovina tvrtki iz non core djelatnosti bit će rasprodana.
>>>Agrokorov Unex Media vjerovnicima duguje 110 milijuna kuna
Domaći dobavljači ponajprije su zainteresirani za to da se u postupku nagodbe vjerovnika u što jačem kapacitetu održi Konzum, kao njihov najveći kupac. Srećom, njihov se interes poklapa s planovima održivosti poslovne grupe maloprodaja, koje je donijela izvanredna uprava Agrokora. Grupa maloprodaja (koju čine Konzum, Mercator, Velpro, Tisak i Konzum BiH), više od tri četvrtine svojih prihoda generira u Hrvatskoj i Sloveniji. U regiji Agrokorova maloprodaja posluje na više od 2,8 tisuća lokacija i 1,1 milijun četvornih metara prodajnih površina te pruža usluge za 17,5 milijuna stanovnika. Takvog se potencijala, u smislu kupca za svoje proizvode, ne može odreći nijedan njegov dobavljač niti ga u kratkom vremenu zamijeniti za drugoga kupca.
Interes za vlasničke udjele
U prošlosti je fokus Agrokorove maloprodaje bio usmjeren na rast prihoda, što je širom otvaralo vrata njegovim dobavljačima, u kombinaciji s visokom razinom kapitalnih investicija, ali uz nisku zaradu. U maloprodaju je, naime, implementirana velika infrastruktura visokih fiksnih troš- kova s nizom nepovoljnih aranžmana (primjerice, ‘sale and leaseback‘) koji su umanjivali zaradu. Takve je aranžmane izvanredna uprava dobrim dijelom u međuvremenu uspjela svesti na prihvatljivu razinu i tako smanjiti troškove poslovanja.
Domaći dobavljači ponajprije su zainteresirani za to da se u postupku nagodbe vjerovnika u što jačem kapacitetu održi Konzum, kao njihov najveći kupac
Dok je u 2016. godini Agrokorova maloprodaja imala EBITDA maržu od oko dva posto, plan održivosti njezina poslovanja predviđa dostizanje industrijskih standarda za maloprodaju hrane koji sugeriraju ciljnu EBITDA maržu od 5,5 posto. Drugi važan segment Agrokorova poslovanja za domaće dobavljače jest poslovna grupa prehrana, koja se sastoji od 21 kompanije (Jamnica, Ledo, Zvijezda, PIK Vrbovec i druge u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Sloveniji i Mađarskoj) te od četiri segmenta (pića, zamrznuta hrana, ulja i meso). O važnosti tog poslovnog segmenta najbolje govori činjenica da proizvodnja hrane čini čak 64 posto (odnosno 230 milijuna eura) ukupne realizirane EBITDA marže Agrokora u 2016. godini. Pretpostavlja se da će upravo Agrokorove kompanije iz tih djelatnosti biti prve na meti za preuzimanje, ako se vjerovnici u nagodbi dogovore da bi ih trebalo prodati radi podmirenja potraživanja u novcu. No nije nikakva tajna da bi dio domaćih dobavljača isto tako bio spreman umjesto novca preuzeti i vlasničke udjele u tim tvrtkama.
>>>Dalić: Vjerovnici i plan nagodbe ključni za buduću vlasničku struktura Agrokora
Agrokorova poslovna grupa hrana, za razliku od maloprodaje, premašuje kombinirani standard industrije glede EBITDA marže. Dok je industrijski standard deset posto, Agrokorove kompanije imaju EBITDA maržu od 12 posto, što mogu zahvaliti visokim tržišnim udjelima, vrijednosti brenda i snažnim distribucijskim platformama. Kompanije i brendovi iz te poslovne grupe, naime, imaju visoke do dominante tržišne udjele u glavnim kategorijama proizvoda, a njihovi poslovni rezultati godinama nadmašuju konkurenciju te održavaju rast prihoda i visoku profitabilnost.
Prilike za preuzimanja
Agrokor tako ima vodeće brendove u djelatnostima mineralne i aromatizirane vode, sladoleda, ulja, margarina i majoneze u regiji Adria te u djelatnosti svježeg mesa i mesnih prerađevina u Hrvatskoj. Upravo stoga što te kompanije imaju velik potencijal razvoja i plasmana inovativnih proizvoda (koje na tržište kontinuirano izbacuju i pod izvanrednom upravom), čini se malo vjerojatnim da će konzultanti sugerirati vjerovnicima da u nagodbi dogovore varijantu njihove provedbe. U planovima održivosti za poslovnu grupu hrana izrijekom se navodi kako se očekuje da će te kompanije između 2018. i 2021. godine generirati 470 milijuna eura slobodnoga novčanog tijeka. Za domaće dobavljače manje važna od maloprodaje i hrane, ali iznimno važna za nacionalne interese jest Agrokorova poslovna grupa poljoprivreda, u kojoj su: Belje, PIK Vinkovci, Vupik, Agrokor trgovina, Agrolaguna i Mladina. Riječ je o vodećoj poljoprivrednoj djelatnosti u Hrvatskoj i jednom od najvećih poljoprivrednih subjekata u regiji.
Glavne poljoprivredne aktivnosti sadržane su u tri operativna društva, koja zajednički kontroliraju više od 32 tisuće hektara obradivih površina u istočnoj Hrvatskoj. Računa se da će Agrokorova poljoprivreda ubirati plodove kapitalnih investicija iz prošlih godina, uz prinose proizvodnosti znatno iznad nacionalnog prosjeka te jake operativne poluge i s potpuno integriranom proizvodnjom ‘od polja do stola‘. Tradicija i stručno znanje kojim Agrokorova poslovna grupa poljoprivreda raspolaže nadilazi isključivo financijsku metriku i stoga je pitanje njezine eventualne prodaje posebno osjetljivo sa stajališta nacionalnih interesa. Posve je suprotna situacija s Agrokorovim imovinskim portfeljem, koji se sastoji od 80 tvrtki i dvjestotinjak nekretnina, uključujući Cibonin toranj, s kojeg je nedavno (možda zauvijek, a možda i ne) skinut Agrokorov logo.
>>>FOTO: Uz dokone poglede s Ciboninog tornja uklonjen Agrokorov logotip
Donedavno sjedište Agrokora uskoro će biti ponuđeno za najam uredskih prostora na tržištu. Izvanredna uprava računa da će u iduće četiri godine prodajom tvrtki koje se ne ubrajaju u non core djelatnosti i njihove imovine vjerovnicima priskrbiti 40 milijuna eura. Neke od većih kompanija koje će se u tom razdoblju prodavati su Adriatica.net, Karisma Hotels Adriatic, Zagreb plakat, Projektgradnja, Kikindski mlin, Solana Pag i Poliklinika Aviva.
Prema nekim procjenama, ono što će se događati s posljedicama ovogodišnjega Agrokorova sloma u idućoj će godini izravno ili neizravno utjecati na svaku drugu hrvatsku tvrtku. U najgoroj su poziciji tvrtke koje su izravno financirale Agrokor, bilo neplaćenom robom i uslugama, bilo mjenicama, što će se odraziti na njihovu dobit za ovu i iduće godine, a što i umanjuje njihovu sposobnost plaćanja usluga i robe njihovim dobavljačima, a to znači i manje posla za dobavljače njihovih dobavljača… Mnogo toga u ovoj godini još nije izašlo na vidjelo. Iduća bi godina u tom smislu mogla biti godina istine, pri čemu će se tek početi kristalizirati tko su kolateralne žrtve Agrokorova sloma, a tko će za sebe u tome iskoristiti priliku.