Europska komisija pokrenula je javnu raspravu o budućnosti sustava uzgoja i proizvodnje hrane, u kojemu mogu sudjelovati svi građani. Kampanji su se pridružile i hrvatske nevladine organizacije, (hrvatski predstavnici WWF-a, BridLife-a, Ecologica), a promjene podržava i bio&bio trgovina.
Pod hashtagom LivingLand akciju dominantno zelenog predznaka kojim se poziva građane da sudjeluju u kreiranju zajedničke poljoprivredne politike EU, koja može biti usmjerena na poticanje ekstenzivne, organski usmjerene proizvodnje ili pak, i dalje intenzivne, ali s naglaskom na zaštitu okoliša i bio raznolikosti.
https://twitter.com/Green_Europe/status/857139508231491585 Osim toga, zanimljivo je znati kako hrvatski poljoprivrednici mogu ostvarivati potpore ako, primjerice, samo na mjesec dana odgode košnju svojih pašnjaka, travnjaka, voćnjaka. Zašto? Pa, zato što se odgađanjem košnje u određeno godišnje doba štite one biljne vrste koje pogoduju razvoju leptira, a ona i ostalih kukaca oprašivača, kojih je, nastavi li se sa intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje po jedinici hektaru, uskoro uopće neće biti u prirodnim staništima.
O svemu tome, kao i o tome koja je perspektiva hrvatske organske poljoprivredne proizvodnje, govorilo se u prostorima tvrtke bio&bio.
- Glad pokreće namjere, namjere kreiraju djelovanje, rekao je u početku izlaganja jedan od pionira trgovine zdravom prehranom, osnivač makrobiotičkog centra Makronova, i suvlasnik tvrtke Biovega, Zlatko Pejić. Govoreći sa pozicije nekoga tko u ovom segmentu trgovine i proizvodnje organske hrane ima višegodišnje iskustvo, Pejić je iznio neke od postojećih informacija, koje govore kako se, na globalnoj razini čovječanstvo i dalje oslanja primarno na intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju hrane, koja ima čitav niz negativnih učinaka ne samo na prirodu, već i na zdravlje ljudi.
- Konzumiranje šećera u stalnom je porastu, baš kao i konzumiranje mesa. U razvijenim zemljama prosječan potrošač pojede 102 kilograma mesa, a cijena te namirnice trebala bi biti najmanje 12 puta viša, kako bi se pokrili širi troškovi (učinci na okoliš) proizvodnje, istaknuo je Pejić. U proizvodnji mesa, kao i u potrošnji i dalje su vodeće zemlje Australija, Argentina i SAD, a Pejić iznosi i podatke kako je od kraja osamdesetih i početka devedesetih, do danas, drastično porastao i broj životinja koje ubijamo radi mesa za prehranu. Tako se, primjera radi, godišnje zakolje preko 58 milijardi kokoši, a ono što je dodatno zabrinjavajuće u načinu na koji gospodarimo resursima potrebnim za proizvodnju hrane, jest i podatak kako se u procesima proizvodnje baci ili izgubi čak 56 posto hranjivih sastojaka.
- Rješenje takve situacije vidim u promjenama životnih navika. Kada je Hrvatska u pitanju, 60 posto populacije ima prekomjernu tjelesnu težinu, a postoje izračuni prema kojima bi, kada bi samo 30 posto ukupnog stanovništva (Zemlje) prešlo na vegansku prehranu, značajno bismo usporili sve negativne učinke intenzivne poljoprivrede na prirodu, rekao je Pejić.
Udruživanje i okrupnjivanje
Organska proizvodnja u Hrvatskoj, prema njegovim, ali i riječima Alojzija Juga, vlasnika OPG-a Jug, koji proizvodi organski uzgojene jabuke, najviše problema ima u segmentu prodaje, ne proizvodnje. Iako, procjenjuje Jug, u Hrvatskoj nema dovoljno domaćih organskih proizvoda jedini način da konkuriraju na tržištu i uspješno izađu na police supermarketa ili na turističko tržište, jest da se proizvođači udruže, a površine na kojima se proizvodi povećaju.
- Iznos poticaja koje država u ovom segmentu proizvodnje daje trebali bi biti vezani uz prodaju, a ne uz površine koje obrađujete. Na taj način izbjegla bi se situacija da potičete površine na kojima nema kvalitativno i kvantitativno adekvatno uzgojenog ploda, rekao je Jug. Po struci električar, koji je napustio posao u inozemstvu, kako bi preuzeo OPG koji je osnovala njegova majka, unatoč iskustvu, na ovoj je raspravi čak i saznao za neke relativno nove poticajne mjere upravo usmjerene prema poljoprivrednicima poput njega.
Poticaj za leptire
Tako je Jug od Ivane Ilijaš iz Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, koja je također bila panelistica, prvi put čuo kako postoji poticaj za poljoprivrednike koji odgađaju košnju zbog leptira ili pak na svojim oranicama odluče zasaditi živicu, a s ciljem da se očuva stanište brojnih životinjskih vrsta.
- Neke od mjera HAOP-a uključuju zaštitu leptira, ptice kosca, ekstenzivnih voćnjaka, maslinika, suhozida i živica, rekla je Ilijaš koja smatra kako se Zajednička poljoprivredna politika EU mora mijenjati, iako, ističe, čak i zapuštanje pašnjaka predstavlja svojevrstan problem za postojeće životinjske vrste, kojih čak 50 posto obitava upravo na poljoprivrednim površinama. Osim toga, intenzivna se poljoprivreda negativno očitovala i na populaciji ptica, kojih je, također, sve manje. Uzrok tome, najvjerojatnije, monokulture na poljoprivrednim površinama na kojima, onda, ima sve manje insekata, osnovne hrane većine tih nebeskih vrsta.
- Postoji oko 600 europskih vrsta, od kojih neke možemo nazvati poljoprivrednima. Lastavice, primjerice, su strogo vezane za ruralna područja, jer njihova gnijezda možete naći u stajama. Rode, još više, jer koriste ljudskom rukom sagrađene objekte, krovove, dimnjake, stupove rasvjete, za postavljanje svojih gnijezda, a za svoj opstanak moraju u blizini imati i ljudskom rukom stvorene travnjake. Upravo su ptice indikator da opada broj kukaca, smanjuje se raznolikost mikroorganizama u tlu. Od 1980. do 2010., nestalo je 300 milijuna ptica, rekao je predstavnik BirdLife međunarodne organizacije, Vedran Lucić.
Zajednička poljoprivredna politika
To su samo neki od negativnih aspekata intenzivne poljoprivredne proizvodnje, koja, na drugu stranu, ima i svojih prednosti, jer je, rekli bi protivnici zelenih doktrina, upravo intenzivna poljoprivredna proizvodnja zaslužna za smanjenje gladi u svijetu, za tehnološke napretke upravo u agronomiji, za razvoj novih znanja, podizanje standarda etc. Međutim, neosporna je činjenica kako su prirodni resursi ograničeni te kako je intenzivna proizvodnja hrane jedan od najvećih problema čovječanstva, po pitanju zdravlja i čovjeka i Zemlje. Europska Zajednička poljoprivredna politika te probleme prepoznaje i nastoji ih implementirati na površinama svojih članica, čulo se, ipak, na skupu.
- Hrvatska je Zajedničku poljoprivrednu politiku počela primjenjivati 2015. Nisu sve mjere tih politika prilagođene rješavanju naših problema, ali postoji prostor da ih se prilagodi potrebama naše poljoprivrede. U Europskoj uniji izdvaja se oko 60 milijardi eura za poljoprivrednu proizvodnju, a to je golem novac koji nužno povlaći i golem interes različitih lobija. Način na koji se hrana proizvodi tiče se svih nas, pogotovo uzme li se u obzir kako svaki građanin EU svaki dan izdvoji 30 centi za nju, rekla je Sonja Karoglan Todorović iz Ecologice. Napomenula je i kako je u monokulturnoj poljoprivrednoj proizvodnji jedan od izraženih problema postupni nestanak oprašivača, te navela podatak kako izumiranje oprašivača nije samo ekološki, već i ozbiljan gospodarski problem, koji ima izravnu ekonomsku vrijednost od 14 milijardi eura godišnje, u EU.
- Valja mijenjati neke stvari, poput nepravedne raspodjele potpora koje najčešće odlaze velikima, a ne i malim proizvođačima. Moć se daje velikim korporacijama, tržišne mjere skrojene su prema njima. Valja se fokusirati na održanje velikog broja malih proizvođača na površinama velike prirodne vrijednosti, što Hrvatska ima. Valja zaštititi prirodnu i kulturnu baštinu te razmišljati o poticanju kupovine putem javne nabave, a usmjerenu na održivu poljoprivrednu proizvodnju i razvoj ruralnih krajeva, poručila je Todorović.
Promjene Zajedničke poljoprivredne politike možete podržati na stranicama WWF-a, u kampanji "Zemlja od koje živimo", a poruku koju ta kampanja, između ostalog, nosi izrekla je upravo Todorović: "Poljoprivrednici su čuvari bioraznolikosti".