Razgovarao sam s ljudima koji su me upozorili na moguću zloupotrebu odredbe o rezerviranim ugovorima Zakona o javnoj nabavi. Naveli su primjer KBC-a Rebro koji je 12. prosinca 2016. raspisao natječaj o javnoj nabavi pružanja usluga pranja rublja, a odluka o izboru pružatelja usluge donesena je 15. veljače ove godine. Na stranu to što je Rebru trebalo godinu i dva mjeseca da odabere tko će mu prati rublje, no uvjet za natječaj o javnoj nabavi bio je da će se s najboljim ponuđačem potpisati ‘rezervirani ugovor‘.
>>> Pravda za sve: Odvjetnici koji zaključe slučajeve trebali bi imati pravo na neaktivnost
Iako su u Zakon o javnoj nabavi kao mogućnost uvršteni rezervirani ugovori da bi se ugroženim skupinama omogućilo da dođu do posla, problem je u tome što nije definirano u kojim bi se situacijama mogli raspisati takvi natječaji
Riječ je o ugovoru koji je definiran 51. člankom u kojem se kaže da naručitelj može rezervirati pravo sudjelovanja u postupcima javne nabave za one tvrtke čiji je osnovni cilj društvena i profesionalna integracija osoba s invalidnošću, ili onih koji su u nepovoljnom položaju, ili pak onih koji imaju svrhu zaštićenih programa zapošljavanja.
>>> Pravda za sve: Treba naći rješenje za obračun osobnog odbitka pri promjeni tvrtke
U konkretnom slučaju Rebro je dodijelilo posao tvrtki koja se na natječaj javila s Urihom, ustanovom koja se bavi profesionalnom rehabilitacijom osoba s invalidnošću. Naziv tvrtke poznat nam je, ali s obzirom na to da ne spominjemo preostale dvije tvrtke koje su izgubile na natječaju, nećemo spominjati ni nju.
Više razloga
Naši sugovornici smatraju da je natječaj uvjetovan rezerviranim ugovorom namjerno nametnut da bi se favorizirala tvrtka pobjednica, koja je imala i najskuplju ponudu. Preostale su tvrtke, kažu sugovornici, eliminirane jer se nisu natjecale s nekim socijalno ugroženim skupinama, što je točno, no valja isto tako reći da smo pregledom dokumentacije uočili da to nije bio jedini razlog zbog kojeg su ostale dvije tvrtke eliminirane. Primjerice, za obje tvrtke laboratorijskim je nalazima ustanovljeno da ne zadovoljavaju kriterije čistog rublja, što je tražilo Rebro (ima tu još nekih razloga, ali nisu važni za ovu priču).
>>> Pravda za sve: Porezni dug preostao nakon stečaja ne bi trebao biti kriterij za jamstvo
Trebali bismo vjerovati tim nalazima jer nisam siguran koliko bi se nekom laboratoriju isplatilo da ih krivotvori. I to je jedan od razloga zbog kojih je najbolje da ne spominjemo te tvrtke. Načelno, je li zaista moguća zloupotreba rezerviranih ugovora? Mislim da jest jer u Zakonu nisu navedeni razlozi kad se može raspisati takav natječaj, što znači da netko može proizvoljno odlučiti hoće li otvoriti natječaj s rezerviranim ili običnim ugovorom. Nije isključeno da bi to mogao biti vrlo efikasan alat za eliminiranje konkurencije. Primjerice, zanimljivo je da u odgovoru na naš upit KBC Rebro nije naveo razlog zbog kojeg se odlučio za natječaj s rezerviranim ugovorom.
Ispod stola
Iako ne tvrdimo da se to dogodilo u slučaju natječaja toga KBC-a, općenito, tvrtka koja želi eliminirati konkurenciju na natječaju može podmititi direktore javnih ustanova ili državnih tvrtki da raspišu natječaj s rezerviranim ugovorom. U ovom slučaju to je manje moguće jer su se na natječaj prijavila samo tri suparnika, a preostala dva gubitnika mogla su također angažirati neku socijalno ugroženu skupinu, primjerice članove Hvidre. Međutim, pitanje je je li bi baš svatko mogao angažirati neku skupinu na drugom natječaju na koji bi se prijavilo desetak tvrtki. Prema mojemu mišljenju, vrlo teško, odnosno ako bi se i prijavilo deset tvrtki sa sličnim udrugama za osobe s invalidnošću ili drugim ugroženim skupinama, vrlo je moguće da bi mnogo njih to učinilo ‘pro forma‘ – pobjednik bi nešto platio ispod stola udruzi s kojom se javio na natječaj, a dalje bi radio sa svojim radnicima. Zato mislim da bi članak 51. Zakona o javnoj nabavi u tom smislu trebalo dopuniti, odnosno odrediti kriterije kad se može ići na natječaj s rezerviranim ugovorom. Tako bi se spriječila korupcija, a i manje bismo sumnjali.
POST SCRIPTUM Posao pranja rublja za KBC Rebro dobila je tvrtka koja je s Urihom poslala najskuplju ponudu. Natječaj je raspisan prema starom zakonu, kad je kriterij bio najniža cijena. Preostale dvije tvrtke eliminirane su jer nisu našle osobe s invalidnošću, a čini se da su se i same eliminirale zbog lošije kvalitete usluge, što se dokazalo laboratorijskim ispitivanjem uzoraka opranog rublja. Na Rebru pak smatraju da je natječaj s rezerviranim ugovorom ‘znatan iskorak u integraciji osoba s invalidnošću u društvo, čime se dokazuje bitan civilizacijski pomak hrvatskog društva. Takvi ugovori dugoročno su vrlo isplativi jer je integracija osoba s invalidnošću nemjerljiv pozitivan pomak za najugroženiji dio stanovništva‘.