Priča koja slijedi pokazuje da se neki od nas ne drže preuzetih obveza, što nije dobro za imidž tvrtke ili obrta. Nije riječ o velikom novcu, tek o 700 kuna koje je udruga Klub Hvar na zagrebačkom Dolcu platila tvrtki Antene-Petrova za postavljanje televizijske antene, a koja nije hvatala televizijski signal. Iako je vlasnik Antene-Petrova Kristijan Brkljačić još potkraj travnja obećao predsjednici Udruge Branki Visković da će njegovi dečki doći skinuti antenu i vratiti novac, nakon pet mjeseci ništa se nije dogodilo. Ukratko, negdje oko Nove godine iz Udruge su kontaktirali Brkljačićevu tvrtku i njegovi su zaposlenici došli izviditi mogućnosti te su shvatili da je problem na krovu zgrade Udruge postaviti antenu jer je signal slab, pa su antenu stavili na susjedni krov. Za tu je uslugu Udruga platila 600 kuna, ali nije bilo slike na televizoru.
Obećanja, obećanja
Tvrtka Antene-Petrova postavila je televizijsku antenu na objekt udruge Klub Hvar, ali zbog lošeg položaja ne prima signal. Usprkos obećanjima antena nije skinuta, a ni novac nije vraćen.
- U telefonskim razgovorima molila sam Brkljačića da dođe napraviti antenu, ali odgovarao je da je zauzet, da mu je komplicirano doći na Dolac, da radi apartmane, doći će za sedam dana... Dosadilo mi je pa sam mu napisala pisani prigovor 4. travnja ove godine – priča Visković. Dodaje da su došli za desetak dana i instalirali pojačivač koji je stajao dodatnih sto kuna, ali bez rezultata. Tek nakon svakodnevnih poziva javio joj se Brkljačić 24. travnja i obećao da će doći za sedam dana, skinuti instalaciju i vratiti 700 kuna. Nitko iz njegove tvrtke nije se pojavio kao ni početkom srpnja kada je također obećao dolazak.
Objašnjenje je bilo da mu se djelatnik razbolio, da nema dovoljno djelatnika i da radi apartmane te da će doći sutra u osam sati. I opet nitko nije došao, pa se Visković obratila Lideru. Vjerojatno o ovome ne bih ni pisao da Brkljačić i meni nije dvaput, moram reći, na vrlo pristojan način, poručivao da će definitivno otići skinuti antenu i vratiti Udruzi novac. Nije negirao problem objasnivši mi početkom srpnja da je zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa bilo vrlo teško postaviti antenu, ali su je ipak postavili i to na položaju kojem su im to dopustili redari na tržnici Dolac.
Barem vrati novac!
- Ni ta pozicija antene nije bila dobra pa sam predložio gospođi da dođemo to sve skinuti i vratiti joj novac. Gospođa je pristala, ali tu smo sada mi odgovorni jer zbog velikog obujma posla, radova na moru i sličnog nismo imali ekipu koja bi to došla skinuti u što kraćem roku. Sutra šaljemo svoje tehničare da skinu postavljeno, novac će biti vraćen i tako ćemo zatvoriti cjeli slučaj koji je nama samo uzrokovao gubitak vremena i novca – poručio je Brkljačić.
Ali početkom rujna javila mi se opet Visković tvrdeći da antena i dalje stoji, a novac nije vraćen. Na upit e-poštom Brkljačić mi je odgovorio da će još tog dana otići na Dolac, ali, nažalost, nije došao, a ni novac nije vraćen. Ne želim suditi o tome je li Kristijan Brkljačić uzoran poduzetnik. Potpuno razumijem da su njegovi radnici bili prezaposleni i da je vrlo moguće da nitko nije mogao odmah doći, ali valja reći da ni Visković nije inzistirala da se antena skine iste sekunde, a ni on nije smio obećavati nešto što ne može ispuniti. S druge strane, obećavao je, vidi se i iz poslanih mailova, i meni. Pet mjeseci je previše, a ako zaista nije stigao to riješiti, mogao je barem odmah vratiti novac, pa neka antenu pokupi kad bude imao manje posla. Ovako, uz uvažavanje obveza koje je Brkljačić imao, nije baš ispalo poslovno.
Mala vrijednost – do 39,8 mil. kn
U Lideru broj 617 u tekstu ‘Članak 263. Zakona o javnoj nabavi otvara vrata korupciji‘ potkrala mi se pogreška na koju mi je ukazao cijenjeni čitatelj Ivan Šprajc. Naime, postupci javne nabave male vrijednosti nisu oni ispod 200 tisuća kuna (kako sam napisao) jer se do tog praga Zakon ne primjenjuje, već su takvi postupci oni čija vrijednost počinje od tog iznosa pa do prilično visokih iznosa, različitih s obzirom na predmet nabave i naručitelja. Primjerice, navodi Šprajc, koji inače smatra da je problem u vezi s člankom 263. dobro uočen, u nabavi radova ZJN se ne primjenjuje kad procijenjena vrijednost radova iznosi do 500 tisuća kuna, odnosno do četiri milijuna kuna u diplomatskim misijama RH. Tek od tih vrijednosti pa sve do 39,8 milijuna kuna riječ je o nabavi male vrijednosti. Zahvaljujem Šprajcu i slažem se s njim da je zaradio kavu.