Od prve uspješne transplantacije organa u povijesti, bubrega 1954. godine, ta je grana medicine toliko napredovala da su nedavno revolucionarnim zahvatom ranjenom vojniku presađeni penis i mošnja.
Nešto ranije, jedan je Francuz postao prva osoba kojoj je drugi put presađeno lice, jer je prva transplatacija završila neuspjehom, a drugi je ušao u povijest ponovno uzgojivši kožu koju je izgubio s više od 95 posto tijela zahvaljujući uzorku koji je dobio od brata blizanca.
>>>Prva transplantacija ljudske glave zakazana ove godine, ludost ili znanost?
Presađivanja više nisu ograničena na vitalne organe: srce, jetra ili pluća. Ljudi danas mogu dobiti novu šaku ili čak maternicu, ali neki organi ne smiju se dirati, barem zasad. Na vrhu te liste je mozak. Razlozi su i tehnički i etički, kažu stručnjaci.
‘Sve što ima veze sa živčanim sustavom najteže je presaditi jer nemamo učinkovite tehnike za regeneraciju živaca. Zato su transplantacije mozga i očiju još uvijek izvan dosega moderne medicine‘, objasnio je transplantacijski kirurg David Nasralla sa Sveučilišta Oxford.
>>>Revolucionarna nanotehnologija liječi rane i obnavlja organe
Postoje ‘kirurzi‘ koji navodno planiraju presaditi glavu, ali ovi ozbiljniji kažu da bi pacijent, po svemu sudeći, umro. Mnogi ne vjeruju da je uopće moguće spojiti živčana tkiva dviju leđnih moždina.
Iznad svega, presađivanje mozga postavlja uznemirujuća moralna pitanja, uključujući i ono temeljno: Što čini osobu? Samo mozak? Takav pacijent vjerojatno bi se borio s konceptom ‘ljudskog identiteta‘, stoji u članku nedavno objavljenom u časopisu Surgical Neurology International.
>>>Vremeplov: 30 godina od prvog presađivanje srca
‘Čak bi i sjećanja na to koju je ulogu bivše tijelo imalo u stvaranju pacijentova identiteta bila mogućem konfliktu s novim, doniranim tijelom‘, napisali su bioetičari Anto Cartolovni i Antonio Spagnolo. Slična su pitanja već viđena u slučajevima transplantacija lica i ruku. ‘Ta psihološka konfuzija neke osobe može dovesti i do ozbiljnih psihičkih problema, pa i doslovce ludila‘, dodali su.
S obzirom na to da doniranih organa nikada nije dovoljno, korištenje životinjskih srca, pluća ili jetra za spas ljudskih života sveti je gral medicinske znanosti. ‘Pokušalo se s ksenotransplantacijama pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, s bubrezima čimpanzi, primjerice. Ali organi su bivali odbačeni u roku nekoliko dana. U to doba znanstvenici nisu mogli probiti tu barijeru, kako presaditi organ s jedne vrste na drugu‘, ističe Olivier Bastien iz francuske biomedicinske agencije.
>>>Borba za zdravo srce pomaže i dobrom radu moždanih vijuga
To se polako mijenja jer znanstvenici shvaćaju kako modificirati gene koji potiču imunološki sustav na napad na ‘uljeze‘ koje doživljavaju prijetnjom.
Sada se u istraživanjima fokusiraju na modifikaciju gena životinjskih donora kako bi se njihovi organi oduprli reakciji ljudskoga imunološkog sustava, ali istodobno moraju spriječiti i prijenos životinjskih bolesti.
Na umu treba imati i dobrobit životinja. ‘Do koje mjere trebamo potkopati životinjski imunosni sustav, potencijalno ih izložiti bolestima i patnji, samo kako bi smo mogli ubirati njihove organe‘, pita se Bastien.
Stručnjacima je ostalo još malo organa koje je tehnički nemoguće presaditi. Dva su zasad isključena zbog etičkih razloga - testisi i jajnici. Na primjer, ako primatelj s novim testisima postane plodan, čija su to djeca, njegova ili donorova?