Do sada smo govorili o irskom gospodarskom ‘čudu‘ i njihovim uspjesima na ekonomskom planu. No, istovremeno, ili uz određene manje vremenske pomake, irsko društvo je doživjelo i korjenitu transformaciju: od tradicionalnog, konzervativnog, zatvorenog društva do otvorenog, modernog, ‘uključujućeg‘ društva 21. stoljeća.
>>>Priče iz Irske (3): Najniži porez na dobit, a iznadprosječni udio u BDP-u zemlje
Možda malo veselija, prigodna tema u ovo blagdansko vrijeme.
Današnja Irska dramatično se razlikuje od Irske od prije 30 ili 50 godina. Bez namjere da napravimo cjelovitu sociološku studiju ove transformacije, pokušat ćemo dati samo nekoliko ‘sličica‘ iz irskog političkog života te ‘sličica‘ iz svakodnevnog života. Zaključke kakvi su Irci danas donesite sami.
‘Sličice‘ iz političkog života
Predsjednik države (87) – sociolog, pjesnik, humanist
Predsjednik države je Michael D. Higgins. On se ove, 2018. godine kandidirao za svoj drugi predsjednički mandat. Sa svojih 82 godine na izborima je ‘pomeo‘ svoje protukandidate i već u prvom krugu, s više od dvostrukog broja glasova od najbližeg ‘protivnika‘ osvojio još jedan mandat.
[caption id="attachment_371805" align="aligncenter" width="750"]
Michael D. Higgins; Foto: Dermot Roantree, Irish Jesuits, Flickr[/caption]
Kako je to moguće? Možda zato što je u svakom njegovom govoru sadržan poziv na dijalog, uključenost svih građana Irske, humanizam i okrenutost ljudima i pravim ljudskim vrijednostima. Možda i zato jer je prva odluka koju je donio kad je prvi puta postao predsjednik bila ona o 25% smanjenju svoje plaće? Ili zato što je bio prvi predsjednik Irske koji je, gotovo nakon stoljeća od uspostave samostalne države, posjetio Britansko kraljevstvo i kraljicu ? A možda i zato što kao sociolog, pjesnik i medijski čovjek zna doprijeti do ljudi i njihovih najdubljih emocija. Ili jednostavno zato što Irci prepoznaju prave vrijednosti ?
Predsjednik Vlade (39) – indijsko porijeklo, liječnik
Leo Varadkar je irski predsjednik Vlade ili kako ga oni zovu Taoiseach. Tko je, zapravo, Leo? Možete li zamisliti da u Hrvatskoj predsjednik vlade postane netko s 38 godina, da je dijete iz miješanog braka, da mu je otac Indijac i da je uz to još i deklarirani homoseksualac? E vidite, gospodin Leo Varadkar je postao najmlađi predsjednik vlade u povijesti Irske jer očigledno Irci procjenjuju da su za tu funkciju važnije neke druge kompetencije a ne godine, porijeklo ili seksualna orijentacija. Očigledno je da je sposobnost a ne podobnost ključan kriterij u odabiru lidera društva.
[caption id="attachment_371804" align="aligncenter" width="750"]
Leo Varadkar, Foto: YouTube screenshot[/caption]
Njegov primjer, s druge strane, možda najbolje oslikava koliko su značajne i velike društvene promjene u Irskoj. Godine 1979. za vrijeme prve posjete nekog pape Irskoj, pape Ivana Pavla II, Leo bi kao homoseksualac bio vjerojatno u zatvoru jer je to te godine bilo kažnjivo djelo. Danas, 39 godina kasnije, dočekuje papa Franju kao predsjednik Vlade i razgovara s njim o redefiniranju uloge crkve u irskom društvu.
‘Sličica‘ br.3: Širenje građanskih sloboda
Irci su prije donijeli zakone o istospolnim partnerskim odnosima – 2010., te zakon o istospolnim brakovima 2015. nego su ukinuli odredbe o nezakonitosti abortusa – svibanj 2018. ili dekriminalizaciji blasfemije - u studenom 2018. Sva ova važna pitanja za širenje građanskih sloboda rješavana su referendumima da bi na temelju pozitivnih referendumskih rezultata bili pretočeni u zakone.
Vidimo da je duboko ukorijenjena kršćanska tradicija i svjetonazor ostavio duboke tragove u irskom društvu i bilo je puno otpora i prijepora dok ove promjene nisu ugledalo svjetlo dana. Tako je, na primjer, još 2001. godine prvi puta u Parlamentu pokrenuta inicijativa za promjene zakonodavnog okvira kojim bi se regulirale istospolne zajednice. Trebalo je proći 15 godina do izglasavanja zakona. Slična je stvar i s pravom na abortus samo je cijeli proces trajao još znatno duže. Abortus je bio zabranjen zakonom donesenim još davne 1861.!? Dakle, punih 157 godina. Čak su i kontracepcijska sredstva bila zakonom zabranjena do 1973. i tumačenja Vrhovnog suda da bi to područje bilo zakonski regulirano i bilo omogućeno slobodno prodavanje kontracepcijskih sredstava tek 1979. godine.
‘Sličice‘ iz svakodnevnog života – veseljaci koji su spremni pomoći
U godinu i pol dana mog boravka u Irskoj doživio sam dosta kulturoloških ‘šokova‘. Od načina kako se Irci zabavljaju do toga da mi sasvim nepoznati ili malo poznati ljudi, Irci pomažu, što bismo mi rekli kao ‘rod rođeni‘.
‘Sličica‘ broj 1
U Irskoj živim u tzv. Midlandu, središnjoj Irskoj, koja je tradicionalno poljoprivredni kraj ali i središte povijesne Irske u kojoj su krunjeni njihovi prvi kraljevi i mjesto gdje možete upoznati prave irske običaje. Irski pubovi su poznati širom svijeta - imamo ih dosta i u Hrvatskoj- i u pravilu simboliziraju ispijanje ogromnih količina piva i viskija uz dobru glazbu. Tradicija posjećivanja pubova je duboko ukorijenjena u irsko društvo ali to se uvelike razlikuje od naših predodžbi, ili naših predrasuda, o irskim pubovima.
>>>Priče iz Irske: Kako Hrvatska može i treba učiti iz irskog iskustva
Pravi irski pub je mjesto okupljanja i druženja svih generacija jer u njega zajedno dolaze djedovi i bake, očevi i majke i djeca – od 18-88 godina. Takav miks generacija, iskreno, bio je i za mene pozitivan šok. Nikada to nisam vidio u Hrvatskoj jer jer je kod nas „izlazak vani“, u klubove, kafiće, diskoteke i slična mjesta u pravilu rezerviran za mlađe generacije. Ovdje su svi zajedno i svi se oni zabavljaju, svatko na svoj način: netko pleše, netko samo pjeva, netko sluša ali atmosfera je u pravilu izvanredna.
U gradiću u kojem živim, od kojih 15- 20 tisuća stanovnika, imate pub u kojem je svaki dan „živa“ glazba a vikendima imate čak 5-6 takvih mjesta i sva su krcata dobro raspoloženim ljudima. Zamislite Petrinju ili Viroviticu u dane vikenda i kako se tamo zabavljaju generacije od 18-88 godina.
‘Sličica‘ broj 2
Drugog dana po dolasku u Irsku krenuo sam u obilazak grada u kojem ću prvo živjeti. Želio sam vidjeti i njihov rekreacijski centar s bazenom i svim drugim sadržajima. Na Google maps sam vidio da je to nepunih 800 metara udaljeno od centra i zaputio sam se tamo pješke. Ono što nisam znao je da postoji samo jedan ulaz jer je cijeli kompleks ograđen. I tako sam, gledajući kroz ogradu kompleksa, zapitao jednog rekreativnog trkača kako mogu doći do tog rekreacijskog centra. On mi je objasnio da sam pogriješio i da sam sada nekih 3-4 kilometra daleko od ulaza, jer moram ići skroz naokolo. I što je napravio? Kako je upravo završio s trčanjem, pozvao me u svoj auto i odvezao do pred sami ulaz. To mu opće nije bilo na putu prema kući ali on je jednostavno želio biti dobar domaćin svom “gostu” iz Hrvatske.
‘Sičica‘ broj 3
Zbog određenog nerazumijevanja s vlasnikom prve kompanije u kojoj sam radio, napustio sam taj posao. Vlasnik je inzistirao da kompanijski auto, kojeg sam imao na raspolaganju, ostavim nakon zadnjeg službenog puta, negdje oko ponoći, ispred kompanijskih prostorija. U to vrijeme nije bilo više javnog prijevoza, ja sam trebao drugi dan ujutro biti na Dablinskom aerodromu, udaljenom nekih 110 kilometara od mjesta gdje sam stanovao i sve mi je to bio određeni problem. Dan ranije, moji stanodavci, stariji bračni par, supruga od 70 I suprug od 75 godina, pitali su me što ima novoga. Spomenuo sam taj moj problem ali i rekao da ću se već nekako snaći. Kod njih sam stanovao nepunih mjesec dana. Istog trenutka ponudili su se da oni dođu po mene iako je to nekih 25 kilometara od njihove kuće i iako se radi o kasnim noćnim satima. Pokušao sam odbiti njihovu ponudu ali su toliko inzistirali. Na kraju, u ponoć sljedećeg dana došli po mene, zajedno, i odvezli me kući. Koga biste vi pozvali da imate sličan problem?
‘Sličica‘ broj 4
U ovo predblagdansko vrijeme tražio sam u velikoj samoposluzi smrznuto lisnato tijesto i nisam ga mogao pronaći. Pitao sam jednu stariju gospođu, također kupca, zna li gdje to stoji i ona me uputila. Ipak, tamo nisam pronašao tijesto i odustao sam od potrage te se s drugim namirnicama uputio na blagajnu. Odjednom, čekajući u redu na blagajni, začuo sam kako me netko doziva. Ona gospođa je ostavila sve svoje stvari u kolicima, pronašla lisnato tijesto negdje na drugom kraju dućana i sada ga donosi meni na blagajni, ozarena lica. Takvo što nikada nisam doživio u mojih 55 godina u Hrvatskoj. Ona je to napravila za potpunog stranca i bila je sretna zbog toga.
>>>Priče iz Irske (2): Profit od izvoza već ‘pola stoljeća’ oslobođen od poreza
Nikada, niti jednom u ovih godinu i pol dana u Irskoj, nisam niti jednog trenutka imao osjećaj da sam stranac. Svi su se prema meni pokazivali poštovanje, uvažavanje, ljubaznost. Bilo da se radilo o prvim susjedima, sustanarima, najmodavcima, poslodavcima, kolegama s posla, ljudima iz državne ili lokalne administracije, osoblju u dućanima…Upravo obrnuto, kao da su se svi trudili pokazati „svome gostu“ svoje najbolje lice. Iako su znali da nisam samo turist koji će tu biti nekoliko dana. I onda ne čudi da je Irska na dobrom glasu i da, na žalost po Hrvatsku, sve veći broj mladih ljudi dolazi ovdje i traži svoje „mjesto pod suncem“.