Moglo bi se reći da je Hrvatska prosječno nadzirana država. Mislim ovdje na inspekcijski nadzor. Naime, taksistima i ugostiteljima zatvara se posao zbog ‘nelegalnog rada’, odnosno zbog par lipa viška u blagajni ili nedopuštenih opušaka u pepeljari. No uz te krajnje mjere, postoje i inspekcije koje utvrde nepravilnost, povuku robu iz prodaje i – nikome ništa. Psi laju, karavane (inspektora) prolaze, a trgovine koje prodaju neadekvatnu, pa i opasnu hranu i dalje rade.
Formalno, nisu trgovci krivi što su im dobavljači uvalili opasno meso. Međutim, kad bi inspektori zatvorili jedan super/hipermarket koji prodaje pokvarenu hranu bar na jedan dan, siguran sam da nijedan trgovački lanac više nikad ne bi kupovao nenormalno jeftino meso od sumnjivih dobavljača. Imali bi trgovci efikasniju kontrolu nego što je sad ima država, samo ako im se to isplati. A inspekcijski ključ u bravu bio bi sasvim dovoljan financijski motiv.
>>>Munjiza: Neispravna hrana je stigla s krizom i diskonterima