Rad od kuće u hrvatskom je zakonodavstvu je još od 2003. U sadašnjem obliku (osnova Zakon o radu iz 2014.), zakonodavac je ukinuo niz ograničenja vezanih uz rad na izdvojenom mjestu rada, u nastojanju da olakša poslodavcima sklapanje tih ugovora, odnosno u nastojanju da proširi primjenu tog instituta. Praktični razlozi za uspostavljanje tog oblika rada mogu biti raznovrsni. Nekad je rad od kuće nastojanje poslodavca da modernizira organizaciju rada, poveća produktivnost, smanji troškove, riješi problem manjka prostora.
Ponekad je riječ o ‘povlastici‘ koju poslodavac daje radnicima u svrhu zadržavanja određenih kategorija radnika ili kako bi omogućio radnicima da lakše uspostave ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Specifično za tu vrstu rada je da radnik ne radi u poslovnim prostorima poslodavca; već radi od kuće ili iz neke druge lokacije. Važno je naglasiti da je riječ o obliku rada koji pretpostavlja dogovor poslodavca i radnika – poslodavac taj oblik rada ne može nametnuti radniku bez njegove suglasnosti, niti je poslodavac dužan prihvatiti zahtjev radnika da radi od kuće.
Radnici koji rade na izdvojenome mjestu rada izjednačeni su u pravima s drugim radnicima koji rade na istim ili sličnim poslovima u prostoru poslodavca. To, među ostalim, znači da im poslodavac ne smije isplatiti manju plaću.
Takav rad može se dogovoriti u pravilu za sve poslove – u praksi riječ je o poslovima koji se mogu obavljati izvan prostora poslodavca uporabom informacijske tehnologije. Iznimku od tog pravila predstavljaju poslovi na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja. Radnici koji rade na izdvojenom mjestu rada izjednačeni su u svojim pravima s drugim radnicima koji rade na istim ili sličnim poslovima u prostoru poslodavca – to, između ostalog, znači da im poslodavac ne smije isplatiti manju plaću.
Što s radnim vremenom
Budući da ta vrsta rada predstavlja svojevrsnu iznimku od pravila, isti rad mora biti izričito predviđen individualnim ugovorom o radu radnika (bilo da se za isti rad sklapa novi ugovor o radu bilo da se zaključuje aneks postojećem ugovoru o radu). Zakon o radu izričito propisuje obvezni sadržaj takvog ugovora/aneksa te određuje da on mora – uz podatke koje sadržava svaki ugovor o radu – sadržavati dodatno podatke o: radnom vremenu; strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova, koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati; uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u svezi s time; naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova te načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika.
Vezano uz radno vrijeme treba naglasiti da se i na taj oblik rada primjenjuju zakonska ograničenja o prekovremenom radu, noćnom radu, stanci, rasporedu radnog vremena itd. Drugačije odredbe su moguće, ali se moraju izričito utvrditi individualnim ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom, posebnim propisom itd. Dakle, moguće je dogovoriti fleksibilno radno vrijeme (radnik sam određuje svoje radno vrijeme unutar ugovorenog punog ili nepunog radnog vremena – hoće li raditi ujutro / navečer ili samo ponedjeljkom i srijedom, u razdoblju ponedjeljak – petak ili raditi četiri dana 10 sati na dan / pet dana osam sati na dan itd.).
>>> Milenijci donose nove ideje te stalno pokušavaju unaprijediti već postojeće procese
Nadalje moguće je ugovoriti i pravo radnika da samostalno određuje svoje radno vrijeme (u kojem slučaju radnik nema pravo na povećanu plaću za eventualni prekovremeni rad, niti se na radnika primjenjuju zakonska ograničenja o trajanju tjednog radnog vremena, noćnom radu, dnevnom i tjednom odmoru) – iako ta opcija postoji samo u odnosu na određene kategorije radnika (primjerice, s radnicima koji imaju status rukovodećeg osoblja). Ono na što treba paziti jest da organizacija radnog vremena ne smije ugroziti pravo radnika na dnevni, tjedni i godišnji odmor – ako je ugovorena samostalnost u određivanju radnog vremena, važno je pridržavati se pravila o godišnjem odmoru.
Upotreba opreme i režije
Vezano uza strojeve, alate i opremu za obavljanje poslova, bitno je prije početka rada jasno regulirati prava i obveze poslodavca i radnika. U praksi će poslodavac često dati radniku na raspolaganje uredski laptop, službeni mobitel, ponekad printer, skener, papir, toner itd. Ugovorom ili aneksom točno trebati popisati stavke koje poslodavac stavlja na raspolaganje radniku, na koji ih način radnik može upotrebljavati, predvidjeti generalnu obvezu poslodavca da ih instalira te održava (ako je to tehnički potrebno).
Dodatno se mogu predvidjeti vremenski rokovi za održavanje, rok za odgovor poslodavca na zahtjev radnika za održavanje, uvjeti za pristup poslodavca (ili njegovog izvođača) domu (ili nekoj drugoj lokaciji) radnika radi održavanja itd. S druge strane, ako radnik za obavljanje radnih zadataka upotrebljava svoju opremu, sredstava i/ili resurse, ugovorom ili aneksom trebalo bi regulirati ima li radnik pravo na naknadu troškova od strane poslodavca, na naknadu kojih troškova i pod kojim uvjetima. Iako to nije izričito navedeno u zakonu, smatramo da bi radnici koji rade od kuće imali pravo na naknadu svih troškova koje poslodavac ‘plaća‘ radnicima koji rade u poslovnim prostorima poslodavca.
U tom smislu mislimo da bi poslodavac trebao nadoknaditi radniku troškove izravno nastale zbog obavljanja poslova na daljinu – primjerice (proporcionalni) dio troškova opskrbe električnom energijom i telefonske linije te interneta. A prijevoz i gablec? Što se tiče drugih troškova koje bi poslodavac trebao nadoknaditi radniku – zakon i sudska praksa ne sadrže smjernice u tom pogledu.
>>> Kako tvrtke rastu, tako rastu i korporativni zahtjevi za prostore koji jamče učinkovitost
Smatramo da se to ograničenje odnosi na mogućnost poslodavca i radnika da reguliraju naknadu nekih daljnjih troškova koje bi radnik imao u slučaju da radi u prostorima poslodavca. Primjerice, ima li radnik koji ne radi u prostoru poslodavca pravo na stvarni trošak prijevoza; ima li radnik koji radi od kuće pravo na naknadu troškova za gablec itd.? Potrebno je spomenuti da, ako je riječ o specifičnim stavkama (troškovima), koje su već regulirane posebnim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu poslodavca, one ne mogu biti regulirane individualnim ugovorom o radu na za radnika nepovoljniji način.
Poslodavac ima obvezu ugovorom o radu regulirati i način osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. Činjenica je da u tom obliku rada radnik – bez prethodne obavijesti ili dogovora s poslodavcem – neće fizički biti prisutan na eventualnim kolegijima, seminarima ili drugim oblicima osposobljavanja i usavršavanja itd., što može ugroziti napredovanje radnika (nema pristup istim informacijama i znanjima kao i drugi radnici). Ideja iza te odredbe jest da poslodavac i radnik unaprijed ugovorom dogovore proceduru informiranja te sudjelovanja radnika u različitim oblicima osposobljavanja i usavršavanja.
Sigurnost na radu
Zakonodavac nadalje obvezuje poslodavca da radniku (koji radi izvan prostora poslodavca) također osigura sigurne uvjete rada. Radnik je s druge strane obvezan pridržavati se svih zakonom propisanih sigurnosnih i zdravstvenih mjera. Ponajprije ovdje vrijede obveze ili ograničenja u radu s računalima te druga ograničenja prema osnovi Zakona o zaštiti na radu (npr. provjera električnih instalacija, napajanja, buke, osvijetljenosti prostora, osposobljenosti radnika za gašenje požara, pružanje prve pomoći itd). Ovdje je bitno naglasiti da poslodavac i nadležne službe imaju pravo pristupa izdvojenom mjestu rada (u slučaju da radnik radi od kuće, za isti pristup potrebna je prethodna obavijest i suglasnost) radi uspostave i provjere sigurnih uvjeta rada.
Na kraju možemo zaključiti da rad na izdvojenom mjestu rada može imati niz prednosti, kako za radnika, tako i za poslodavca. Kako bi se omogućila još veća fleksibilnost u primjeni tog instituta, potrebno je zakonodavni okvir koji ga regulira poboljšati. Za sada poslodavci i radnici moraju paziti na dvije okolnosti: u pravnom smislu je potrebno da, prije početka takvog rada, radnik i poslodavac zaključe ugovor o radu ili aneks postojećem ugovoru, kojim će regulirati zakonom propisane stavke. Praktično je bitno da ugovorom budu jasno definirana prava i obveze obiju stranaka, kako ne bi nastali nepotrebni nesporazumi.
Autor: Ana Marija Skoko