Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Saša Leković u četvrtak je Središnjem odboru te strukovne organizacije podnio ostavku na mjesto predsjednika navodeći kako je to odlučio učiniti nakon što su ostavku na njegov poziv odbili dati potpredsjednici HND-a Denis Romac i Slavica Lukić.
Kako Leković ističe, ostavka će postati efektivna nakon predaje dužnosti prvom potpredsjedniku HND-a Denisu Romcu u skladu sa Statutom HND-a.
>>>Leković: Sloboda izražavanja i pravo na privatnost izuzetno su važni
U ostavci se navodi kako su mnogobrojni razlozi koji su doveli do tog epiloga, ali zbog ‘‘histerije‘‘koja je nastala povodom sporne nagrade HND-a Ivani Petrović i reakcija na njenu dodjelu Leković je naglasio kako nitko u Izvršnom odboru (IO) pa niti u čitavom HND-u nije osporio njegovu izjavu kako bi bilo neetično i neprofesionalno da vodstvo HND-a javno komentira odluke žirija kojega je samo izabralo.
‘‘Tek nakon izjava nekolicine novinara da će zbog dodjele nagrade Ivani Petrović vratiti nagrade koje su oni dobili od HND-a te nakon nastavka pritiska kroz neke medije i na društvenim mrežama odjednom se nekoliko članova IO-a dosjetilo kako ‘kolege traže da reagiramo pa ne možemo šutjeti‘, navodi se u ostavci.
Leković ističe i kako je ‘‘ta laž (jer po Statutu HND-a predsjednik uz ostale poslove i predstavlja udrugu u javnosti što znači da je HND tada već bio reagirao) bila glavni ‘argument‘ onima koji su isforsirali priopćenje u kojem se IO HND-a nevješto krijući pravi razlog zapravo ispričava što ne može ukinuti nagradu svog žirija‘‘.
>>>HND nazvao skandaloznim ponašanje srbijanske ministrice prema hrvatskim novinarima
Leković poručuje i kako je objavom takvog priopćenja pod navedenim okolnostima oni koji su za njega glasali u ime čitavog IO-a, a time i u ime čitavog HND-a, njegovu izjavu medijima ‘‘pomnožili su sa nulom‘‘, ističe Leković navodeći da je sramotno optuživanje njega kao ‘‘egoističnog despota‘‘ nakon što je i upozorio da nakon svega sastav Izvršnog odbora ne može ostati isti te da je u interesu HND-a da se maknu ili on ili potpredsjednici.
Leković ističe i kako je važno je i to je da IO HND-a ima 11 članova ,uključujući i predsjednika te da u njegovom radu sudjeluju i glavni tajnik i predsjedavajuća Središnjeg odbora, ali bez prava glasa. Naglašava i kako je od tih 13 ljudi u raspravi sedmero bilo izričito protiv sadržaja priopćenja kakav je na kraju objavljen. Kako je među tih sedmero bilo i dvoje bez prava glasa rezultat glasanja bio je 6:5 za priopćenje kakvo je objavljeno, zaključio je Leković.
‘‘U životu se rukovodim time da niti od jednog pojedinca kao i niti od jedne zajednice čiji sam dio ne mogu očekivati da budu bolji nego što sam ja sam. Zbog toga sam prema sebi rigidan kako bih prema drugima mogao biti strog. I ne pada mi na pamet skakati u bunar kako bih bilo kome dokazivao da sam ‘naš‘ pa prikazivati to glupo i ponižavajuće samoubojstvo borbom za ugled HND-a i novinarske profesije‘‘ ističe se u ostavci.
>>>Clickbaitovi su samo zao, prolazan trend
Leković je naglasio kako se ponosi onime što je radio kao predsjednik HND-a u prošle tri godine te zahvaljuje svima koji su mu pomagali. ‘‘Zahvaljujem i onima koji su moj trud otvoreno opstruirali kao i onima koji su ga opstruirali ne radeći ništa, a mogli su i morali raditi. Zahvaljujem im se jer su mi pomogli razbivši moju iluziju da je moguće napraviti bolji HND i iluziju da Hrvatska treba i zaslužuje bolji HND i bolje novinarstvo‘‘ ističe Leković dodajući kako se ispričava i svima u HND-u i izvan njega koji su s njim dijelili iluziju o boljem društvu i boljem HND-u u tom društvu.
‘‘Nažalost očito se ipak sve svodi na ‘naše‘ i ‘njihove‘. Sve što se ovih dana događa potvrđuje da je sporna nagrada HND-a Ivani Petrović bila samo okidač. A kada je eksplodiralo vidjelo se da su ponekad i oni koji se doživljavaju najviše ‘našima‘ zapravo pomogli ‘njihovima‘ da ne pomaknuvši prstom konačno ostvare ono što se upiru svim silama učiniti već tri godine. Osobno se mogu nositi sa tim ludilom jer nije moje, ali ne želimu tom ludilu i dalje biti predsjednik HND-a‘‘ zaključuje Leković u ostavci koju završava s ‘‘Good Night, and Good Luck‘‘.