Unutarnjepolitička prepucavanja o raznim temama i temicama često skreću pozornost s onoga što je bitno. Za gospodarski boljitak zemlje, izvoz i inozemni tenderi svakako su jedan od tih bitnih u medijima često zanemarenih područja. Zanimalo nas je kako funkcionira hrvatska gospodarska diplomacija, dio državnog aparata od kojeg se ne čuje i ne vidi mnogo. Provjerili smo znači li to što šute da vrijedno rade.
- Gospodarska diplomacija znači nam jako puno i izrazito sam zadovoljan s hrvatskim veleposlanicima koji nam otvaraju vrata u brojnim zemljama, kaže Alojzije Šestan, direktor i vlasnik tvornice Šestan-Busch iz Preloga, čije kacige štite vojnike i policajce u 70 zemalja diljem svijeta.
Budući da njegova tvrtka izvozi gotovo 98 posto sveukupne proizvodnje, komunikacija s hrvatskim veleposlanstvima u svijetu često im otvara put do novog posla jer Hrvatska nema sa svim zemljama sporazum o vojno-gospodarskoj suradnji koji bi omogućio direktne narudžbe bez javnih natječaja.
Unatoč tome što se suradnja uvelike poboljšala od vremena kada, kako kaže, gospodarstvenici nisu smjeli ni razgovarati s Ministarstvom gospodarstva, postoji prostor za poboljšanja.
>>> MVEP i MINGO: Tihi rat za gospodarsku diplomaciju
Tihom ratu u gospodarskoj diplomaciji o kojem smo pisali, odnosno navodnu težnju Ministarstva gospodarstva da preuzme Upravu za gospodarske poslove i razvojnu suradnju koja je trenutno u resoru Ministarstva vanjskih poslova, Šestan ne nalazi zamjerku.
- Zadovoljan sam i ako to preuzme Ministarstvo gospodarstva, a bit će još i bolje ako se toga uhvati Hrvatska gospodarska komora, a čuo sam da i oni to žele. Teško je procijeniti kakav će ta promjena imati utjecaj na gospodarstvenike, ali neću imati ništa protiv da oni to preuzmu. Naprotiv, veleposlanicima je potrebno stručno pojačanje na terenu, kaže Šestan.
Naši veleposlanici pokrivaju i po nekoliko zemalja i unatoč tome što se trude, nemoguće je da ostvare puni potencijal koji im boravak u nekoj zemlji pruža. Šestan je istaknuo nekoliko veleposlanika s kojima puno surađuje te ćemo na njihovu primjeru pokazati u kojim sve državama djeluju što vrlo očito ukazuje na problem.
>>> Alojzije Šestan: Amerikanci bi htjeli da proizvodnju kaciga preselimo k njima, ali ja ne želim
Veleposlanica u Čileu Nives Malenica pokriva Boliviju, Ekvador i Peru, veleposlanik Dražen Margeta u Indoneziji pod svojim okriljem ima Filipine, Singapur i Tajland, dok nas u Egiptu predstavlja Tomislav Bošnjak koji pokriva Bahrein, Džibuti, Eritreja, Etiopiju, Irak, Jemen, Jordan, Libanon, Saudijsku Arabiju, Siriju, Sudan i UAE.
- Veleposlanici su neprestano u komunikaciji s našim potencijalnim klijentima, prvi saznaju za tendere i od velike su nam pomoći, no uzmimo veleposlanicu u Čileu, ona se jako trudi sve obići, ali ona je tamo sama. Kada bi s njom bio stručnjak za gospodarstvo, neovisno je li u pitanju čovjek iz Ministarstva gospodarstva ili HGK, bilo bi puno drugačije. Ne može jedna osoba sve sama. Također, bilo bi dobro kada bi ti stručnjaci za gospodarstvo prije misije obišli sve tvrtke u Hrvatskoj i upoznali se što sve ima za ponuditi, kaže vlasnik Šestan-Buscha.
Međutim, navodi još jedan veliki propust hrvatske gospodarske diplomacije koji će se tek dogoditi i još nije kasno da se ispravi. Naime, kao i mnogi veleposlanici, Ivan Jurić u Iraku je sam, a upravo to je mjesto gdje sada treba biti.
- Irak je novi eldorado. Ta zemlja bila je sravnjena sa zemljom i sada se tamo mora izgraditi kompletna infrastruktura. Govorimo o autocestama, školama, bolnicama. Dok je Italija to prepoznala i tamo ima gospodarsku diplomaciju koja broji 97 ljudi, mi imamo samo jednog čovjeka. Kad se mi sjetimo da bi tamo gradili, bit će prekasno, zaključio je Šestan.