Novogodišnja noć uvijek mi je bila posebna, najčešće u društvu dobrih prijatelja. I ove godine sve je bilo na vrijeme organizirano, ali u zadnji smo čas ispali iz igre - zbog gripe. Tako je doček Nove u stanu, ispred televizora, bio sasvim novo iskustvo, s bar dvije spoznaje: prigodni program domaćih nacionalnih televizija najobičnije je smeće, a Zagrepčani se u toj noći pretvaraju u razjarene ratnike koji pucaju iz svega mogućeg oružja.
HTV i Nova TV servirali su kao mnogo puta ubitačnu kombinaciju narodnjaka i kuruze garniranu navodnim duhovitostima. A nisam se usudio otvoriti prozor radi luftanja sobe od jednosmjernoga televizijskog neukusa jer ne znam iz čega su sve to moji susjedi pucali - od petardi, vatrometa, topovskih udara, pištolja i pušaka do ponekog rafala iz strojnice. Istina, nisam otkrio Ameriku, ali iskusio sam ono čega sam inače pošteđen u nekom solidnom restoranu, u dobrom društvu i uz glazbu koja mi odgovara. Ovako, bio sam osuđen na dernek na televiziji i dernek na cesti.