Miroslav Škoro već desetljećima spada među najpopularnije hrvatske kantautore, no uz pjevanje i skladanje okušao se u svemu od politike do vinarstva. Suvlasnik je i nekoliko firmi, televizijski i radijski voditelj, a od 2001. do 2006. bio je i direktor Croatia Recordsa. Nedavno je obranio i doktorsku disertaciju na temu ‘Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima globalizacije‘, a o svemu tome, kao i o (ne)funkcioniranju glazbene industrije u Hrvatskoj, pročitajte u nastavku.
Krajem prošle godine, obranili ste doktorsku disertaciju na temu ‘Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima globalizacije‘. U sklopu rada na disertaciji intervjuirali ste svoje kolege i proveli dva velika istraživanja, do kojih ste zaključaka došli?
To je vrlo opsežan rad jer je, koliko je meni poznato, prvi takve vrste na temu glazbene industrije. O toj industriji koje, de jure, u Hrvatskoj nema, jer se nalazi disperzivno u nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, pišu mnogi i štošta. Kako nema valjanih statističkih podataka, ni stručne literature, sve se svodi na senzacionalizam i sedlanje nebitnih stvari kako za industriju, tako i za gospodarstvo, pa i društvo u cijelini. Usuđujem se reći da ono bitno, do ove radnje, još nitko nije dotakao.
Doktorska disertacija u fokusu ima stanje glazbene industrije u kontekstu upravljanja i raspodjele prihoda u uvjetima digitalizacije iz perspektive njezinih dionika. U njoj se daje kratki povijesni prikaz nastanka i razvoja glazbe i glazbenih žanrova, definira glazbeno djelo kao nematerijalno vlasništvo te objašnjavaju pravni okviri zaštite glazbe. Također je dan i povijesni prikaz nastanka glazbene industrije te je, na osnovu dostupne dokumentacije i pravnih rješenja, izvršeno pozicioniranje glazbene industrije u Hrvatskoj. Određen je njezin položaj u gospodarstvu, kao i u sektoru kreativnih industrija koje su postale zanimljive u cijelom svijetu u svjetlu istraživanja koja su ukazala na snagu tih industrija čak i u doba ekonomskih kriza.
>>>Glazbena industrija ostvarila najveći rast prihoda u posljednjih 20 godina
Moje kvantitativno istraživanje obavljeno je na uzorku većem od 500 ispitanika i cilj mu je bio provjeriti korelira li percepicija dionika glazbene industrije u Hrvatskoj s utjecajam digitalizacije na njih i njihovu djelatnost. Također sam obavio i kvalitativno istraživanje kroz tzv. dubinske intervjue s devet vodećih ljudi glazbene industrije iz sfere zaštite autorskih prava glazbenika. Zaključaka je puno, jer sam testirao pet glavnih i šest pomoćnih hipoteza. Mislim da je bitno što je znanstveno dokazano da je digitalizacija uzrokovala promjenu formata u glazbenoj industriji, vraćajući time glazbu ponovo iz proizvoda u uslugu, odnosno projekt. Potvrđena je potreba prevođenja dijela individualnih prava u kolektivna poradi pravednije raspodjele prihoda od korištenja glazbe, a po meni najvažnije je to što kreativci glazbene industrije, neovisno o statusu, ne poznaju dovoljno područje autorskih prava i zanemaruju korisnike kao dionike glazbene industrije.
Određeno vrijeme proveli ste i na čelu Croatia Recordsa. Iz tog insajderskog iskustva, koje su, nazovimo ih tako, najveće rak-rane glazbenog biznisa u Hrvata?
Dijelom sam ih nabrojao odgovarajući Vam na prethodno pitanje. Glazbena industrija je u cijelom svijetu obavijena velom tajne i teško je doći do stvarnih podataka. Tako je i kod nas. Dio ljudi koji vode cijelu priču u javnosti eksponiraju sve ono što je na razini senzacije, površnosti ili, u najboljem slučaju, tog nekog lažnog glamoura koji pomaže prodaji. Stvarni posao, kao i njegovi rezultati, ostaju na razini povjerljivih dokumenta koji nose oznaku tajnosti i dostupni su samo nekolicini. Pojavom diskografa i prevođenjem glazbe iz usluge u proizvod, diskografi su zasjeli na tron glazbene idustrije i ne puštaju ga. Nama nedostaje prije svega edukacije, a potom i ozbiljnog zauzimanja za veću transparentnost i zastupljenost hrvatske glazbe u javnosti. Talentirana djeca nam završavaju kojekakve strukovne škole bez elementarnog poznavanja posla u koji se upuštaju. Žalosno.
>>>‘Nostalgično tržište’ vinila generiralo milijardu dolara
Prodaja albuma je na ekstremno niskim granama, ZAMP, HGU, čak i Porin u velikoj su mjeri izgubili nekadašnji značaj, što se uopće može učiniti da bi se stanje popravilo?
Ne bih se složio da HDS-ZAMP i HGU gube na značaju. Mislim da će u skoroj budućnosti njihov značaj biti još veći jer je nestanak glazbe kao proizvoda vrlo izvjestan. Stoga će društva za kolektivnu zaštitu prava dobivati sve više na važnosti. Pojavom interneta je broj intermedijatora postao još veći. Izostala je najavljivana revolucija koja je trebala izbrisati sve posrednike između glazbenih umjetnika i njihove publike. Sada, osim diskografa i glazbenih nakladnka, imate i razne telekomunikacijske kompanije, digitalne agregatore i servise i još koješta u hranidbenom lancu koji glazbenicima ostavlja tek mrvice na drugu, treću, pa čak i petu decimalu od jedne kune. Američki profesor Aram Sinnreich je na svom modelu prikaza raspodjele prihoda u tzv. ‘MP3 ekonomiji‘, dokazao da od dolara koji korisnik potroši za download jedne pjesme, izvođaču bude isplaćeno oko osam, a skladatelju nekih deset centi. Mislim da je taj iznos u Hrvatskoj još i manji. Rješenje su neki vidjeli u kriptovaluti, a ja sam nekako uvjeren da bi tzv. blockchain tehnologija mogla biti rješenje za one poduzetnije glazbenike da izbjegnu toliki broj intermedijatora i povećaju svoj udio u prihodima. Što se tiče prihoda s osnove korištenja u kolektivnom sustavu zaštite, tu valja raditi na edukaciji i smanjenju troška zaštite koji je sada previsok. Čak se u nekim slučajevima kreće na granici zakonski dopuštenih trideset posto. Samo je HDS-ZAMP, odnosno tvrtka koja je angažirana za te poslove, u razdoblju od 2010. do 2016. godine zaradila preko 154 milijuna kuna. Dakle, u razdoblju od sedam godina jedan i pol ukupni godišnji prihod ode na zaštitu. Mislim da je to previše.
Osim glazbom, u životu ste se stvarno bavili svime i svačime, od politike do vinarstva. Koliko je te česte promjene uzrokovala činjenica da hrvatska glazbena industrija ne postoji ili, možda bolje rečeno, ne funkcionira?
Jedna od pomoćnih hipoteza koju sam testirao bila je upravo ta da se kreativci glazbene industrije, osim glazbom, bave i drugim poslovima. Tomu je, u većini slučajeva, razlog nedovoljan prihod od glazbe, pa ljudi jednostavno pokušavaju preživjeti. Iako vi u svom pitanju implicirate da sam svaštario, s čim se možda i mogu dijelom složiti, u mom je slučaju razlog malo drugačiji. Naime, ja sam takvoga duha. Ne mogu sjediti i čekati neki sljedeći nastup koji se može, a i ne mora dogoditi. Dan ima 24 sata i jednostavno nemam želju ni potrebu svo to vrijeme protratiti na ispijanje kava i koječega drugoga, lamentirajući o tome kako sam ja zvijezda koju nitko ne razumije. Tjedan ima sedam dana, pa neka imam i dva, tri nastupa, opet mi ostaje barem tri dana da radim i nešto drugo. Osim toga, svjestan sam prolaznosti uspjeha, pa sam se oduvijek trudio zarađeno investirati i u neke druge djelatnosti i projekte. Ne bavim se ja vinom zato što mi ne ide u glazbi, dapače. Bavljenje vinskim biznisom mi je još uvijek trošak koji financiram prihodima od glazbe, ali vjerujem da mogu izgraditi poslovni model koji će biti dohodovan, pri tome zaposliti ljude i zaštiti investirani kapital generirajući dodanu vrijednost.
>>>Škoro: ZAMP je nužan, a drugo je pitanje koliko je pravičan
Bili ste i saborski zastupnik pa čak i kandidat za gradonačelnika Osijeka. Međutim, politiku ste napustili prilično brzo. Koji su bili razlozi i kako s vremenskim odmakom gledate na to iskustvo?
Elementarna pristojnost nalaže čovjeku da fokus sa sebe u jednom trenutku života prebaci na zajednicu. Ne bi nas bilo da je drugačije. To znači, primjera radi, da je u razvijenim civilizacijama normalno da lokalni veterinar bude aktivan u društvu za zaštitu životinja. Ovo sam što jesam i napravio sam što sam napravio dijelom jer su mi roditelji to prenijeli i usadili rođenjem i odgojem, ali je velika zasluga i okruženja i uvjeta u kojima sam odrastao. Mog su djeda prihvatili u Slavoniji 1942. godine kada je stigao s kamena imotske krajine. Prehranila nas je slavonska zemlja, u njoj sam se školovao i silno je utjecala na mene. Ne bih nikada bio ovo što jesam bez Višnjevca i Slavonije i na tome sam beskrajno zahvalan. Osjetio sam u jednom trenutku da mogu i trebam pomoći toj svojoj zemlji. No, moje poimanje brige za javno dobro, iliti politike, i poimanje ljudi i interesnih skupina oko mene, nije se poklapalo, tako da sam brzo odustao. Drago mi je da sam probao i tu sve staje. Imamo vlast kakvu zaslužujemo, djeca nam odlaze i neće se biti lako izvući iz ovoga, a sami smo si krivi.
Tvrtka Omega Software, čiji ste suvlasnik bili, odrađivala je projekte i za državne i lokalne institucije (Zagrebački Holding, Vlada). Omegu se u medijima tih dana dosta prozivalo, koja je bila Vaša uloga u cijeloj priči?
Na ovo višeslojno pitanje probat ću odgovoriti najjednostavnije što mogu. Naime, imam poslovne udjele u više različitih kompanija. Omega je jedna od njih i u njoj ne sudjelujem u procesu odlučivanja kao što ne sudjelujem ni u procesu odlučivanja u Hrvatskom telekomu u kojem također imam vlasničke udjele, kao ni u tvrki Monperin iz Istre. Investirao sam u njih jer sam procijenio da je to dobar poslovni potez. Naravno da sam zainteresiran da njihovi poslovni rezulatati budu dobri jer se to odražava na povrat moje investicije. No, da ne ispadne da izbjegavam konkretan odgovor, reći ću da je Omega sve svoje poslove i prije, a i poslije moga dolaska, dobivala na vrlo transparentnim i lako provjerljivim javnim natječajima. Tamo gdje je imala uvjete, prošla je, a tamo gdje ih nije ispunjavala, nije prošla. U toj firmi radi više od 90 hrvatskih visokoobrazovanih inženjera iz područja informatike i računarstva, a ono što je najvažnije, svoj posao obavljaju izvrsno i do sada su svugdje dobivali pohvale za odlično obavljen rad. Omega ne uvozi i ne ‘dila‘ na hrvatskom tržištu bjelosvjetske proizvode upitne kvalitete, nego razvija i proizvodi vlastita rješnja kroz vlastiti razvoj. Na to sam silno ponosan, iako imam samo pet posto vlasničkog udjela. Odnedavno smo i na tržištu LED rasvjete u koju ugrađujemo vlastita informatička rješenja koja su na tragu najsuvremenijih svjetskih trendova. Dao Bog da je više takvih firmi u našoj zemlji. Rad Omege je lako provjerljiv na terenu i među klijentima, a to što mediji pišu je iz nerazumijevanja, ponekad čiste nemoći da me shvate ili je naručeno od konkurencije koja zagađuje tržište osobnim interesom štiteći uvozne proizvode.
Radili ste i kao televizijski i radijski voditelj, diplomat... možemo reći kako je glazba zapravo jedina konstanta u Vašem životu. Radi li se isključivo o ljubavi prema pjevanju i skladanju, o nečemu bez čega ne možete, ili je u drugim područjima u kojima ste se okušali situacija još gora?
To ste izvrsno zaključili. Od kako sam se prvi puta popeo na ‘hoklicu‘ u maminoj ljetnjoj kuhnji i zapjevao njoj i strini Anici dok su kuhale sok od višnje, ne pušta me ta ljubav prema glazbi i pozornici. Uživam u činjenici da moji glazbenici, moj producent i ja živimo od tih pjesama koje su većinom izašle iz moje glave. Pet dana u tjednu radim različite poslove, a onda ona dva s najboljim glazbenicima koji postoje putujem okolo, penjemo se na pozornice i izvodimo pjesme o ljubavi prema svemu što nas okružuje. Sve što zaradimo dijelimo popola i tako funkcioniramo već jako puno godina. Kada bi hrvatska glazbena industrija funkcionirala kao naš mali mikroekonomski model, bilo bi svim glazbenicima puno bolje, vjerujte mi.
Razgovor s Miroslavom Škorom u sklopu teme o karijerama poznatih glazbenika izvan šoubiznisa pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.