Republika Hrvatska spada u sam vrh po bogatstvu zaliha pitke vode u Europi, ali i po rasipništvu iste jer u distribuciji vode ima i najveće gubitke, koji se mjere stotinama milijuna kuna. Upozorio je na to još jednom Slavko Canjuga, osnivač tvrtke Hydromat iz Ivanca, koja već godinama nudi rješenja za ovaj problem s vlastitim high tech rješenjima.
Hrvatski vodoopskrbni sustavi imaju faktor Non Revenue Water (NRW) od 30 do 70%, a neka mjesta i više od 80%, što znači da nam na vodomjere dođe tek 30% vode koja se izvukla na crpilištu te se kroz sustav prije vodomjera izgubi otprilike 70%. NRW se mjeri kao udio izgubljene pitke vode u neto proizvedenoj količini vode. Do gubitaka dolazi najčešće zbog zastarjele vodovodne mreže.
[caption id="attachment_375810" align="aligncenter" width="750"]
Foto: Hydromat[/caption]
Canjuga ističe da je to samo jedan od pokazatelja koji sam po sebi govori koliko su duboki naši društveno strukturni problemi jer si nijedna ozbiljna zemlja takvo enormno rasipanje općih društvenih resursa ne može dozvoliti.
- Planiramo velike javne investicije, mostove, ceste, stadione, moderno naoružanje, a nismo u stanju dovesti u red elementarne životne potrebe, kao što je pitka voda, zbrinjavanje smeća i brojne druge stvari, spisak toga nažalost je predugačak, a pozitivne pomake koje radimo, radimo presporo u odnosu na druge zemlje i dakako još više zaostajemo. U tom smislu svaki komentar je suvišan kada sagledavamo godišnji financijski gubitak curenja pitke vode od otprilike 500 milijuna eura i usporedimo ga s troškovima aktualnih društvenih projekata, tada navodi o našem ‘rasipništvu‘ dobivaju punu potvrdu. Naime, Pelješki most 260 milijuna eura, borbeni zrakoplovi 430 milijuna eura, LNG na Krku 250 milijuna, značajno su manji od iznosa koji godišnje izgubimo samo u curenju pitke vode - rekao je Canjuga.
Upozorio je da je zastrašujući podatak da je približni izračun financijskog gubitka pitke vode baziran na podacima Državnog zavoda za statistiku, koji veli da su u hrvatskom javnom vodovodu gubici pitke vode u 2016. godini bili 216,11 milijuna m3 ili 70% s tendencijom rasta od 4-5% godišnje. Ako uzmemo iznos od 2€/m3 kao prosječnu cijenu koju plaćaju građani RH, godišnji financijski gubitak curenja pitke vode iznosi 432 milijuna eura.
https://www.facebook.com/slavko.canjuga/posts/2308070992754798
Referirajući se na ove podatke na svom LinkedIn profilu, Milan Horvat, direktor tvrtke EUNEX-C, rekao je da je to dvostruko više od ukupnog iznosa koji sva komunalna poduzeća u RH naplate tijekom cijele godine, dodajući da je to je samo jedan od resursa kojim se u RH potpuno neracionalno upravlja.
Smanjenje gubitaka vode NRW, kako je rekao Canjuga, glavni je izazov sustava upravljanja i trebalo bi težiti njihovom smanjenju do ekonomske razine propuštanja (Economic Level of Leakage - ELL), što bi bila optimalna razina od strane Svjetske organizacije za vodu. Smanjenjem gubitaka vode do ELL postiže se najveća ekonomska korist i očuvanje prirodnih izvora. Održivo upravljanje vodnim sustavima korisno je za okoliš i ekonomiju. Dugoročno, održivi pristup kod upravljanja vodama nije trošak, nego ušteda, kako za opskrbljivače, tako i za potrošače.