Ako danas poslodavac objavi oglas za posao, vrlo vjerojatno će prikupiti samo četvrtinu prijava koje bi prikupio za isti oglas prije nekoliko godina. Tada je bio očit nedostatak radnih mjesta isto kao što je sada očit nedostatak ljudi koji traže posao. Više je uzroka takve situacije, ali dva se prepoznaju kao najvažnija: rast privrede i iseljavanje, a moramo biti svjesni i dugoročnih demografskih trendova, koji ni na koji način nisu ružičasti. Popularno je raspravljati što se može napraviti kako bi se smanjilo iseljavanje, ali iz perspektive prosječnog poslodavca te su rasprave bespredmetne. Problem popunjavanja radnih mjesta je tu, dominirat će sljedećim godinama i nikakve ga rasprave neće ukloniti. Pa što se onda ipak može napraviti?
>>>Danko Sučević: Vladina reformska kamilica za liječenje hrvatskih rak-rana
Tvrtke koje traže zaposlenike imaju nekoliko osnovnih izbora. Prvi je provođenje reformi, da iskoristim popularnu riječ. Reforme u poslovnom svijetu znače promjenu poslovnih procesa. Poslovni se procesi moraju optimizirati, pojednostavniti i prilagoditi manjem broju djelatnika. U nekim slučajevima možda je nužno i smanjiti poslovanje, odustati od nekih tržišnih segmenata, fokusirati se na najprofitabilnije segmente ili na one s najvećim potencijalom.
Drugi izbor je danas najviše promovirana maksimalna automatizacija i digitalizacija. Zaposlenike će se koristiti samo za visokosložene i najsloženije poslove. Investicije u automatizaciju, koje dosad nisu bile isplative jer je jednostavno ljudski rad bio jeftiniji od cijene amortizacije, održavanja i rada informatičkih i robotskih sustava, sada postaju isplative. Cijena ljudskog rada ne raste samo zbog više plaće nego i zbog većih troškova edukacije te troškova zapošljavanja.
Umijeće pisanja oglasa za posao
Treća opcija koja stoji na raspolaganju tvrtkama je outsourcing svih dijelova poslovanja, osim onih na kojima tvrtka postiže svoju konkurentnu prednost. Outsourcing nije uvijek jeftiniji od vlastitih radnika, ali skida s tvrtke upravo ovaj najveći problem traženja radnika i prebacuje ga na pružatelja outsourcinga. Četvrta mogućnost je da se spusti kvalifikacijska struktura tvrtke. S obzirom na to da trend iseljavanja najviše obuhvaća visokokvalificirane građane, njih i najviše nedostaje i najteže ih je zaposliti. Stoga se tvrtke mogu okrenuti zapošljavanju nižekvalificiranih djelatnika, što s jedne strane nužno ponovno vodi prema pojednostavnjenju poslovnih procesa, a s druge strane povećava troškove obrazovanja, što pak povećava ukupan trošak rada. U tom slučaju opet ostaje otvoreno pitanje isplativosti ulaganja u dodatnu edukaciju djelatnika, koji će upravo zbog toga lakše napustiti tvrtku.
>>>Danko Sučević: Oslobađanje od poreza na reinvestiranu dobit dalo bi najveće koristi
Dugoročno je možda najvažnija aktivnost poboljšanje atraktivnosti tvrtke potencijalnim djelatnicima. ‘Kupac uvijek ima pravo‘ izjava je koja dobro zrcali poželjan mentalni sklop u tržišnome gospodarstvu. Međutim, u ovakvoj situaciji stvari se postavljaju naglavce. Izjava se mijenja u ‘radnik uvijek ima pravo‘. Poslodavci moraju biti svjesni da se uloge mijenjaju, da razgovore o tome kako napisati svoj životopis mijenjaju razgovori o tome kako napisati oglas, kako biti prepoznatljiv radnicima, kako ih privući i zadržati. Želju da se zapošljavaju samo najbolji radnici mijenja želja da se uspiju zaposliti dovoljno dobri.
Radnike štiti lakoća nalaženja radnog mjesta
Pa kada već na mjesto kupaca dolaze zaposlenici, zašto ne bismo osnove marketinga, kojima se inače koristimo za privlačenje kupaca, sada primijenili na privlačenje zaposlenika? Osnovnih četiri P marketinga su: proizvod (product), cijena (price), distribucija (place) i promocija (promotion). U ovom kontekstu proizvod je radno mjesto, cijena je plaća, distribucija je mjesto rada, a umjesto promocije kupcima govorimo o promociji djelatnicima. Isto kao što nijedan proizvod ne odgovara svim kupcima, tako nijedno radno mjesto ne odgovara svim radnicima.
>>>Danko Sučević: Moja crna knjiga neefikasnog trošenja novca poreznih obveznika
Razmišljanja o obilježjima radnih mjesta kod većine poslodavaca još su na razini prve industrijske revolucije, na kojoj se uopće ne razmišlja o atraktivnosti radnog mjesta. Ne razmišlja se o karakteristikama koje mogu biti interesantne potencijalnim djelatnicima. Čak i kada takve karakteristike postoje, opisi radnih mjesta uvijek su pisani suhim birokratskim rječnikom s maksimalnim težištem na obvezama djelatnika. Međutim, približava se vrijeme kada će upravo to biti nužno. Dizajnirati radno mjesto na način da privuče i zadrži djelatnike.
Drugi P, plaća, naizgled je najvažniji faktor isto kao što je uvriježeno da je u prodaji najvažnija cijena, ali ni jedno ni drugo nije istina. Kao što gotovo nitko ne kupuje samo najjeftinije proizvode tako gotovo nitko ne traži radno mjesto i poslodavca s najvišom mogućom plaćom. Mnogobrojna su istraživanja provedena s ciljem utvrđivanja optimalne plaće i zaključci su uvijek isti. Za većinu ljudi nakon određenog iznosa plaće koji je oko ili malo viši od prosječne plaće dodatne povišice sve su manje interesantne. Nakon što se dostigne taj iznos, drugi parametri posla postaju mnogo atraktivniji. Tek je manjina ljudi vrlo osjetljiva na ukupnu plaću ma koliko visoka bila, a takvi su najčešće spremni raditi na proviziju.
Sa smanjenjem nezaposlenosti i lokacija posla dobiva na važnosti. Radnicima više nije prihvatljivo dugo putovanje do posla ako zamjenski posao mogu naći bliže svom mjestu stanovanja. Zbog toga nastaje dodatna centralizacija poslovanja na malom broju lokacija s izvrsnom prometnom povezanošću s rezidencijalnim četvrtima. Na kraju, promocija. Vrijeme je da se dio troška promocije ciljano usmjeri na promociju tvrtke kao poželjnog poslodavca. Uspješnost promocije uvijek je teško mjeriti, a u ovom slučaju i gotovo nemoguće. U promociji prema potencijalnim zaposlenicima najvažnije je istaknuti vrijednosti koje tvrtka zastupa, jer su upravo vrijednosti najatraktivnija karakteristika poslodavca.
>>>Agrokorovi dobavljači mogli bi u nagodbi proći s otpisom od 35 do 40 posto potraživanja
Na kraju treba još jednom ponoviti činjenicu koja izgleda mnogima nije jasna. Od prelaska iz socijalizma u tržišno gospodarstvo stalno se vode rasprave o radničkim pravima, fleksibilnosti radnog zakonodavstva, zaštiti radnika od poslodavaca. Sada napokon dolazimo u situaciju kad će najbolja zaštita radnika biti lakoća nalaženja novoga radnog mjesta.