Ambiciozna, gotovo trosatna njemačka obiteljska priča o odnosu između oca i kćeri, suhog humora i često komorne atmosfere, najduhovitiji je film godine. Jednako na tragu europskoga egzistencijalnog filma i nesvjesno u stilu najboljih tužno-smiješnih serija američkoga televizijskog programa, ‘Toni Erdmann‘ nije samo film o flegmatičnom ocu kojemu je najveće zadovoljstvo u životu zbijanje šala te njegovoj hiperambicioznoj kćeri predanoj karijeri i korporaciji. To je priča o dvije Europe, o dva različita načina shvaćanja života, a premda ta shvaćanja ne ovise nužno o geografskoj lokaciji, nije slučajno da se većina radnje odvija u Bukureštu. Pritom redateljica Maren Ade suptilno upozorava da su i članovi privilegiranog društva koji nisu dio korporativne ili političke elite isto tako dio kompleksnog sustava čije blagodati ubiru. Petar Simonischeck, velik i nespretan, doima se poput dobroćudnoga Gérarda Depardieua.