U Hrvatskoj od biznisa s ružama najviše mogu profitirati uvoznici. Prošle je godine samo u veljači uvezeno 1,28 milijuna komada ruža. Od domaćih proizvođača na ružama mogu zaraditi rasadnici (od prodaje sadnica), ali ne i uzgajivači. Zagrebačke cvjećarnice su ruže za današnje Valentinovo nabavljale - uglavnom iz uvoza - po 7 kuna, a prodavale ih po 15 kuna.
U tom svjetlu, logično je da u Hrvatskoj ima malo uzgajivača ruža jer gotovo im je nemoguće konkurirati stranim igračima. U potrazi za njima pokušali smo kontaktirati brojne vrtlarije, ali bezuspješno. Brojevi se ne koriste, biznis je uveo. Jedan od rijetkih uzgajivača iz Dalmacije kratko nam je kazao kako sada ruže uzgaja samo za vlastite potrebe jer mu je poslovanje bilo neodrživo. Doduše, dobili smo i nekoliko uzdihanih vrtlara koji su otpremali posljednje pošiljke na razne adrese jer posao im za Valentinovo, sasvim očekivano, procvjeta.
Posao cvate
S druge strane, rasadnici imaju bolju perspektivu. Razrađena mreža kupaca i dobra cijena koja se postiže za određene vrste ruže, omogućavaju im stabilno poslovanje. Jedan od takvih primjera je i Rasadnik Milić iz Donjeg Miholjca, koji na 4 hektara uzgaja 60 sorti ruža, a prosječan urod im je 100.000 jedinki različitih ruža.
- Najmanje problema imamo s plasmanom sadnica ruža zbog dobre suradnje s trgovačkim lancima poput Spara, Bauhausa, Peveca i Plodina - ističe vlasnik rasadnika Marko Milić, koji ružu stablašicu uspije prodati i za 50 kuna po komadu, što i nije puno s obzirom na težinu njezinog uzgoja.
Pad kupovne moći građana nakon zadnje ekonomske krize, ali i uključivanje velikih trgovačkih lanaca na tržište prisiljavaju proizvođače cvijeća na potragu za alternativnim kulturama koje traže manja financijska ulaganja, a veći povrat uloženih sredstava. Malobrojni su primjeri rasadnika i proizvođača cvijeća koji uspijevaju u potpunosti plasirati svoje ruže na tržište bez žestoke borbe s europskom, ali i svjetskom konkurencijom.
Bojazni za budućnost
Milić kao i ostali rasadničari i uzgajivači ne gaji optimizam za nadolazeće godine. Njihov posao je većinom fizičke prirode i zahtjeva više angažmana i vremena nego što su oni u mogućnosti dati, stoga su primorani unajmiti radnu snagu (uglavnom domaće poljoprivrednike i ratare) kako bi stigli rokove.
Međutim, to nije jedini problem na vidiku.
Strahuju i zbog ulaska susjedne Republike Srbije u EU te naglih promjena koje bi se mogle dogoditi.
Uvozne ruže cvjećarnama omogućuju finu zaradu
Cvjećarne na zagrebačkom Cvjetnom trgu i prodavači na tržnici Dolac nevoljko otkrivaju detalje o svojim dobavljačima, ali u cvjećarnama ne skrivaju činjenicu da skoro cijeli asortiman svoje ponude dobivaju iz uvoza, pogotovo iz Nizozemske i Kolumbije, umjesto od domaćih dobavljača. Glavni razlog tomu je niža cijena uvezenog cvijeća koja daje više prostora za zaradu. Velika je vjerojatnost da će prodajna cijena ruže u cvjećarnici biti čak i duplo veća od uvozne cijene. Otkupna cijena ruže, neslužbeno doznajemo, kreće se oko 7 kuna, a prodajna cijena doseže 15 i više kuna.
[caption id="attachment_375365" align="aligncenter" width="671"]
Kao najkvalitetniju i najtraženiju sortu cvjećari navode Pink Floyd ružu koja se prodaje za minimalno 15 kuna po komadu. Foto: Kalabin Dmitriy, Wiki[/caption]
Velik broj cvjećara priznaje da je unazad 10 godina cijena domaćih ruža bila prihvatljivija našem standardu, ali isto tako i da njihova cijena raste svake godine. Cvjećarnice stoga ističu da je prodaja ruža manje isplativa za njihov posao nego što je nekoć bio slučaj.
Kao jedan od razloga zašto ne nabavljaju ruže od domaćih proizvođača navode i činjenicu da potražnja za rezanim, aranžiranim cvijećem uoči blagdana često premašuje kapacitete naših proizvođača.
Domaćim uzgajivačima ruže nisu profitabilna kultura
Sve ove informacije ukazuju na ono što uzgajivači i sami tvrde: Uzgoj ruža u Hrvatskoj za potrebe domaćeg tržišta nije profitabilan. Osim u premoćnoj konkurenciji iz inozemstva, razlog tome je i veoma skupa tehnologija proizvodnje u zaštićenim prostorima i visoke cijene inputa (reprodukcijski materijal, sredstva za zaštitu bilja, voda, energija). Velika financijska ulaganja utječu na višu cijenu ruža, koja ne nalazi tržište u Hrvatskoj te se uložena sredstva ne mogu nadoknaditi i vratiti proizvođačima kako bi financirali novu proizvodnju.
Kontinuirana potražnja ne postoji u tolikom mjeri kao prije pa se većinom svodi na posebne prilike i blagdane, što omogućuje prodavačima da se prijevremeno pripreme i uvezu dovoljne količine. Nažalost, kod nas nije prisutna tradicija uzgoja rezanog cvijeća kao što je to primjer u Nizozemskoj koja se može pohvaliti svojom burzom (najpoznatija u gradu Aalsmeeru) i aukcijama cvijeća. Sezona vanjskog uzgoja ruža je relativno kratka u Hrvatskoj, pogotovo u usporedbi sa afričkim i južnoameričkim gospodarstvima koja imaju povoljnije klimatske uvjete za vanjski uzgoj. Ruže se uglavnom sade u proljeće, no u nekim dijelovima primorske Hrvatske uspijevaju i u jesen kad temperature padnu.
[caption id="attachment_375377" align="aligncenter" width="712"]
Statistike Opće uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj (DG AGRI) o cvijeću i dekorativnim sadnicama prikazuju da Europska unija zasad ne može proizvesti dovoljno rezanog cvijeća (ruža, orhideja, krizantema) da zadovolji europsku potražnju.[/caption]
Ne pomažu puno ni bespovratna sredstva s obzirom na kompliciranu proceduru ostvarivanja prava na potporu kao i relativno mala apsorpcijska moć prosječnog poljoprivrednog proizvođača. Podsjetimo, proizvođačima cvijeća pružaju se mogućnosti potpora kroz Program izravnih plaćanja (oko 180 eura po hektaru) potpore iz različitih mjera Programa ruralnog razvoja te državne potpore na regionalnoj i lokalnoj razini. Važno je napomenuti da korisnici potpora iz Programa izravnih plaćanja i Programa ruralnog razvoja moraju biti upisani u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava i podnijeti zahtjev za potporu Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.