[gallery columns="5" ids="226608,226609,226610,226611,226612"]
Građevinska tvrtka BBR Adria, članica švicarske grupe BBR, lani je ostvarila 2,5 milijuna kuna dobiti, a predsjednik njezine Uprave Želimir Bodiroga kaže da će ove godine biti sretan ako ostvari bilo kakav pozitivan rezultat.
Doduše, potpiše li ovih dana dva ugovora sa slovenskim partnerima te jedan u BiH, situacija će biti povoljnija. O tim poslovima za sada ne želi govoriti, ali smatra prednošću tvrtke to što se bavi specijaliziranim poslovima u građevinarstvu.
Bodiroga je rođeni Mostarac, završio je strojarstvo prije rata na tamošnjem sveučilištu, na kojem je dobio rektorovu nagradu kao najbolji student. Od 1992. u Berlinu je radio za poznatu projektantsku kuću Liepe&Steigelmann. Bio je četiri godine regionalni menadžer Daimlerove tvrtke Debis GmbH za južnu Europu, a od 2004. direktor je BBR Adrije, koja najviše pokriva tržište bivše Jugoslavije. Iako je na čelu male tvrtke, uvijek je zanimljiv sugovornik jer najotvorenije analizira probleme građevinara. Skeptično vrti glavom lijevo-desno kad pričamo o sadašnjosti i veli da su samo dva krana u Zagrebu.
• U kolovozu je pao broj izdanih građevinskih dozvola za deset posto u odnosu na lanjski, vrijednost radova manja je za 44 posto. Što kažete na tvrdnje da su šanse u obnovi fasada? – To je skuplja pita od tepsije i nema tu razvoja građevinarstva. Rješenje je u investicijama, ali moramo shvatiti da ćemo još dugo čekati strane investitore. Ovi koji su došli u Hrvatsku uglavnom su ad hoc osnovane tvrtke. Nitko ih ne pita za podrijetlo novca jer je država gladna investicija, a građevinske tvrtke isto tako žele raditi bilo što. Prekapacitirali smo se prije deset godina gradnjom autoceste i dan-danas tome plaćamo danak.
• Kako to mislite? – Zbog politike žurilo nam se da autocestu napravimo za četiri godine, a bilo bi normalno graditi deset godina. Nastao je problem jer su vještački izazivani poremećaji u opskrbi, nedostajalo je ljudi, miješalica… Zato su se mnogi počeli baviti tim poslom pa se u svakoj županiji moglo naći betonara, miješalica, zaposlenika. Hrvatska je najbolje živjela u vrijeme gradnje autocesta i ljudi su vjerovali da posla neće nestati, a malo manje nezdrava teorija bila je da ćemo graditi ceste po BiH i Crnoj Gori.
• Jesu li onda Bosanci, koji etapno grade autoceste, pametniji? – Što se tiče iskoristivosti kapaciteta, jesu. Dobro su to isplanirali. Nama se pak dogodilo da više nije u pogonu mnogo miješalica, betonara, a po Lici su ostale ogromne količine građevinskog materijala. Tvrtke iz Bosne idu po Lici i Sloveniji i kupuju ostatke tog materijala. Osim toga uvijek su kod nas pozicija i opozicija raspravljale tko je zaslužniji za autoceste, iako svi trebaju shvatiti da onome tko je u poziciji to mora biti glavni cilj. U Bosni tih problema nema i moram priznati da tamo imamo prilično korektan odnos. Sada oni idu na najvažnije zahvate, od Tarčina, tj. Ivan planine do Mostara i Počitelja. Čak ćemo možda prije povezati Zagreb i Sarajevo autocestom preko Hercegovine nego preko Bosanskog Broda.