Predizborna kampanja ulazi u svoju završnicu. Sljedećih nekoliko dana svjedočit ćemo posljednjim pokušajima u pridobivanju glasova.
Pri tome političari očekuju da će im u tome uvelike pomoći njihovi ekonomski programi. No nijedan od tih programa neće uspjeti u ostvarenju svojih zacrtanih ciljeva. Zadnja rečenica nije pesimistična, nego je objektivno ograničenje s kojim se susreću kreatori i provoditelji ekonomskih programa. Za početak trebamo jasno definirati što je uspjeh ekonomskog programa: ostvarivanje dugoročno stabilne stope ekonomskog rasta veće od tri posto na godinu uz dostizanje ukupne zaposlenosti veće od dva milijuna. Svaki drukčiji opis ne znači ostvarenje stabilnog i prosperitetnog ekonomskog stanja.
Fokusirano kreditiranje
Ključni razlog zbog kojeg nijedna od ponuđenih nam političkih opcija neće doživjeti prethodno opisani uspjeh jest taj što nijedan program neće dobiti podršku kreditne i poslovne politike banaka. Kredit je ekonomski instrument koji je presudan za poticanje ekonomske aktivnosti. Različit veći broj programa financiranih sredstvima iz fondova EU ima obujam financiranja od nekoliko desetaka ili stotina milijuna kuna. Istodobno, samo jedan kredit koji odobri jedna banka u RH može imati identičnu ukupnu veličinu.
Fokusirano kreditiranje usmjereno u točno određene sektore ekonomije, u projekte kojima se otvaraju radna mjesta, osnovni je preduvjet za povećanje ekonomske aktivnosti. Usmjereno sektorsko financiranje može otvoriti nove proizvodne kapacitete i omogućiti dugotrajnije zapošljavanje. Tako kreditiranje postaje uzrokom povećanja bruto domaćega proizvoda. Pritom kreditiranje mora biti na razini većoj od 10 milijardi novih kredita na godinu. Manja brojka zanemarivo će utjecati na bruto domaći proizvod.
No poslovna politika banaka nije ograničena samo na kreditno poslovanje. Ona obuhvaća i druge važne poslovne instrumente. Bez bankarskih jamstava domaća se poduzeća ne mogu natjecati za velike domaće i međunarodne poslove. Kada govorimo o poslovanju banaka, mislimo na cijeli spektar poslovnih usluga koje one pružaju. Promjena poslovne politike banaka također bi omogućila otvaranje novih radnih mjesta i kreiranje stabilnog ekonomskoga rasta.
Bankarska zaštita
Pa zašto onda banke jednostavno ne promijene svoju kreditnu i poslovnu politiku? Odgovor nije osobito kompleksan. To je zato što je trenutačna poslovna i kreditna politika banaka rezultat cjelokupne nestabilnosti monetarnog i pravnog okvira, koja se u nas godinama akumulira. Moralo bi biti jasno da smanjenje poslovne aktivnosti banaka nije uzrokovalo ekonomsku krizu, već je posljedica krize. Kako bi zaštitile sebe i svoje štediše, banke su se odlučile za onu najjednostavniju i najsigurniju opciju: smanjenje poslovne aktivnosti i zaštita kunske likvidnosti. Zbog takvog ponašanja rezultat je ovakvo stanje u ekonomiji. Smanjenje obujma aktivnosti ne može se riješiti bez jasnih i koordiniranih napora monetarne i fiskalne politike. No koordinirano djelovanje fiskalne i monetarne politike u Hrvatskoj ne postoji. Fiskalna politika puni proračun, a monetarna drži tečaj stabilnim; sve ostalo za provoditelje ekonomskih politika nije pretjerano važno.
Uz to, banke su postale nova fronta na kojoj se ogorčeno vode obračuni zbog kredita u CHF-u, pri čemu se zaboravlja da su iste te banke godinama uživale u vlastitoj lošoj kreditnoj politici, a što im je u prošlosti omogućeno blagoslovom regulatora koji se nije želio zamarati trivijalnostima kao što je zaduženje kućanstava ili pak realna aprecijacija tečaja kune. I sada imamo stanje u kojem su odnosi toliko narušeni da se moraju potpuno ponovno izgraditi.
U ekonomiji katkad je teško razlikovati uzrok od posljedice. Ekonomski programi političkih stranaka uglavnom nas zabavljaju posljedicama, ali ne bave se uzrocima. Naime, programi se jasno ne suočavaju s ekonomskim transakcijama i jasnim posljedicama koje te transakcije imaju na sudionike u ekonomiji. Pritom politički programi sustavno ignoriraju činjenicu da je jedan od glavnih razloga gospodarske krize u Hrvatskoj potpuno neprirodna monetarno-kreditna politika. Upravo se zato proklamirani ciljevi iz političkih programa neće moći ostvariti sve dok se u kreiranje ekonomske politike na ispravan način ne uključe središnja banka (prije svega) u sklopu monetarne politike te poslovne banke u sklopu kreditne politike.