Poslije dugotrajnih priprema, pri čemu valja odati priznanje i predlagatelju i zakonodavcu, koji nisu žurili i nisu propustili omogućiti sudjelovanje javnosti neovisno o tome jesu li je i koliko poslušali, u vrlo kratkom vremenu objavljeni su cjelovit Zakon o komasaciji poljoprivrednog zemljišta (NN 51/15) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 48/15). Treba kazati da je Zakon o komasaciji poljoprivrednog zemljišta potpuno novi zakon, kojim je dosadašnji Zakon o komasaciji, koji se odnosio na komasaciju uopće (dakle bilo kojeg zemljišta), stavljen izvan snage, a ovaj se novi odnosi samo na poljoprivredno zemljište.
Ta je dvojba tim veća kada se zna da je od 2013. aktualna situacija glede građevinskog zemljišta takva da urbana komasacija više nije predmet važećeg zakona (Zakon o prostornom uređenju, NN 153/13., koji je stavio izvan snage raniji Zakon o prostornom uređenju i gradnji - NN 76/07., 38/09., 55/11., 90/11. i 50/12.). Pritom je točno da nije osnovano gotovo nijedno upravno tijelo u Hrvatskoj za provedbu urbane komasacije pa ne treba dokazivati da nije ni radilo, a još je točnije da nikada nitko zbog toga nije pozvan na odgovornost. Sada imamo samo komasaciju poljoprivrednog zemljišta, a nema nikakvog jamstva da se događaji u vezi s urbanom komasacijom neće ponoviti.
Ni poticaja ni sankcija
Unatoč uloženom trudu, nismo u zakonu pronašli ono čemu smo se nadali, a to je kombinacija s jedne strane poticajnih mjera koje bi mnoge potaknule da se odluče na komasaciju bez beskonačnih prigovaranja, žaljenja i tuženja te s druge strane određenih sankcija (ili gubitka mogućih privilegija, odnosno pogodnosti). Nije potrebno mnogo tražiti, jasno je da je svakom vlasniku poljoprivrednog zemljišta bitno imati uređene imovinske odnose i mogućnost ostvariti na tom zemljištu što veće prinose, ali i što niže troškove, a dio su tih troškova i porezna i slična davanja. Zar je tako teško zamisliti što bi to vlasnici malih parcela htjeli primiti kao ponudu i onda im to i dati, a u konačnici svima bi od toga bilo bolje nego što je sada (rascjepkane i male parcele na kojima objektivno nije moguće postići veću produktivnost). Umjesto toga, zakonodavac je primjerice propustio propisati da je proces komasacije oslobođen bilo kakvih poreznih i sličnih davanja (u članku gdje je propisano da je taj proces oslobođen pristojbi samo je trebalo malo proširiti odredbu). Vjerujemo da nitko nije imao u vidu da bi te pravne promete trebalo oporezivati, ali to će biti dosta slaba utjeha kada dođe porezno rješenje.
Bolje ništa ne mijenjati
Nitko sigurno nije mislio da bi obično unošenje nekretnine u temeljni kapital (koja je još kupljena na javnoj dražbi) moglo dovesti do oporezivanja porezom na dohodak osnivača trgovačkog društva prema stopi koja se s prirezom približava socijalističkim (mislimo na stope iz bivše države) stopama od 50 posto, a kada se tome doda i zatezna kamata i nekoliko godina trajanja postupka, do sto posto dođe se jako brzo. Strah je još veći ako se zna da ono poznato porezno pravilo da raspolaganje s više od tri nekretnine unutar pet godina znači poslovnu aktivnost (pa i oporezivanje porezom na dohodak) čak i kod podjele nekretnina pa i onda kada se dijeli desetak nekretnina na kojima su i mali suvlasnički dijelovi.