Bakić: Banke su se previše orijentirale obrani od rizika, umjesto kvalitetnog preuzimanja rizika

Poznati hrvatski investitor Nenad Bakić danas je na svojem blogu Eclectica objavio zanimljivu analizu domaćeg bankarskog sektora. Njegova je teza kako bi banke trebale početi preuzimati racionalne rizike, te više kreditirati gospodarstvo u čemu se krije još povelika rezerva za gospodarski rast. Bakićevu analizu donosimo u cjelosti:

Banke mogu značajno popraviti svoje politike i time stvoriti veću vrijednost svojim dioničarima i društvu, ali trebaju ‘pomoć’ države; ovo je veliki potencijal za povećavanje gospodarskog rasta

Praktički nevjerojatan razvoj u bankarskom sektoru. Pogledajmo neke stvari.

1. Polazna točka. Banke su prepune novca prvenstveno zbog depozita građana. Ovo sam već objavio: neto štednja građana jako raste, iako su se kamate na depozite survale skoro do 0. Iako je rast štednje sporiji nego prije (a to je najviše zato jer su manje kamate koje se ‘pripisuju’), još je vidljivije razduživanje građana (a to uglavnom tako da se krediti otplaćuju, a manje uzimaju novi):

2. Što sam mislio pod ‘prepune novca’? Pogledajmo najprije pasivu banaka (=’kako se banke financiraju’).

Ovo su glavne stavke pasive (oko 95%). Kao što možete vidjeti, najvažnija stavka, depoziti građana, jako raste. Ali u zadnje vrijeme rastu i depoziti trgovačkih društava u realnom sektoru (suprotno iskrivljenom i vulgarnom korištenju kod nas, ‘realni sektor’ ne znači ‘privatni sektor’, nego trgovačka društva koja nisu u financijskom sektoru):

Evo i u udjelima pasive:

Uočite jako važnu stvar, a to je smanjivanje inozemne pasive. To znači da banke vraćaju novac u inozemstvo, valjda uglavnom majkama, i pod svime ovime mislim ‘banke su prepune novca’.

3. Pogledajmo aktivu (=’što banke rade s novcem’). Ovo su glavne stavke (oko 98%). Uočite najvažniju stvar: porast plasmana državi (zbrojio sam središnju i lokalnu državu, uključivo socijalne fondove). Uočite da i dalje iznimno raste kreditiranje države, a pada kreditiranje realnog sektora!

I kao udjeli u pasivi:

Sporedne stvari su ovdje: – porast inozemne aktive: mislim da je to onaj propisani dio devizne štednje koji se radi sigurnosti mora držati vani – jedan dio pada kredita društvima je pao zbog prodaje loših potraživanja, ali to je u ovom trendu zanemariv dio

4. Pitanje je zašto padaju krediti realnom sektoru? Uočimo najprije sljedeće. Neto krediti (=krediti manje depoziti) realnom sektoru padaju i daleko brže (jer realni sektor jako povećava depozite):

A ovo su kamate novim kreditima realnom sektoru:

Uočite da su ovo već prilično dobre (niske) kamate, a pale su i više nego kamate na depozite stanovništva. Po meni, samo je jedno objašnjenje ovoga. A to je da banke zapravo ‘ganjaju’ bolje klijente snižavanjem kamate, a još značajno ne šire kreditnu bazu, ne preuzimaju rizike. A i ne treba im: sjajno žive od kreditiranje državi. Koliko sjajno?

Pa pogledajmo za ilustraciju njihove ‘specijalne jedinice’, društva za upravljanje prisilnim mirovinskim fondovima.

Kao što je poznato, ona su za vrijeme prethodne Vlade povećale izloženost državnim obveznicama sa 25 na 55 milijardi kuna, te dosegli skoro 75% cijele imovine fondova, te smatram da je upravo to bio ključni element financijskog krpanja te vlade, koji je omogućio perpetuaciju njenog anti-reformskom stava. Smiješni izgovori koje smo čuli od nekih managera tih fondova zašto su toliko povećali izlaganje državnim obveznicama pokazuju da je istina negdje drugdje nego su govorili, a znakovite su tu i izjave nekih bankara da su banke dostigle svoje limite u kreditiranju države.

Ovo je prihod od upravljanja fondom, za najveće društvo, u milionima kuna:

Ovo je dobit društva koja je prošle godine bila rekordna:

A ovo je meni zaprepašćujući grafikon kumulativne dobiti tog društva (podsjećam, u milionima kuna):

Kao što vidite vrlo lagodan, profitabilan biznis, lagodan naročito zato jer se sve više svodio na trpanje državnih obveznica. Puno je rupa u naraciji koju nam pričaju neki voditelji država, a jedan se od njih tiče velikih prinosa. Pa ti prinosi su uglavnom od kamata koje na državne obveznice plaćaju upravo isti ti štediše u fondovima (umanjeno za ove silne naknade, mnogo investicijske promašaje kao što je Nexe, Ingra, Magma itd.)

5. Pitanje je da li je glavni problem u bankama? Rekao bih da nije. One se oporutno ponašaju prema stanju u državi, a manjim dijelom je njihova ‘krivnja’ depresivni i anti-rizični mentalitet.

Stanje u državi je naime takvo da ‘debela mama’ traži i može preuzeti sve više i više. Imamo tustu, a ne vižljastu državu, njen deficit je velik i glavni je uzrok ovakvog oportunog ponašanja banaka koje prepakiravaju štednju građana u kredite državi, direktno, a i njihova društva za upravljanje prisilnim mirovinskim fondovima indirektno.

Znači, glavni generator ovakvog stanja je držani deficit, koji osima što nam troši resurse, deformira financijski sektor (pa kako vidimo gore, onda i realni) i dolijeva vatru na našu ‘nizozemsku bolest’, po mehanizmu koji sam opisao ovdje: Hrvatski turizam: sjajna sezona 2016., nizozemska bolest.

(A propos, što se tiče HNB. Nizozemska bolest koju već imamo znači da se HNB jedva bori da obuzda rast kune, a ne da ‘namjerno ojačava kunu kako bi pogodovala uvoznicima’, pa to je elementarno.)

Ovdje je jako dobra vijest da nam deficit pada (manje prilika za banke da plasiraju kredite), štoviše već imamo primarni suficit! I još bolja vijest čini se vrlo ozbiljan i vjerodostajan pristup (ove, a nadamo se i buduće), naročito ministra financija oko obuzdavanja deficita. Sjetite se samo kako je ispravno odbio izdati obveznice po velikoj stopi u Londonu (uz paničarenje i katastrofizam naših medija, jedini realni prikaz ste imali ovdje: Izdanje obveznica: ne paničarite!

A koji je problem s bankama? Meni je apsolutno neshvatljivo kako su pesimistično-depresivni bankarski makroanalitičari svi redom kolosalno ispromašivali preokret i snagu gosporadskog rasta prošle godine, a ti dečki su jako dobro plaćeni, za razliku od mene koji sam amater i ‘pogodio’ sam. Ako su oni pak tako zatvoreni su svoje tmurne kule bjelokosne, možemo misliti kako se tek ponašaju njihovi kolege u upravljanju rizicima! Vjerojatno je tome doprinjela i psihoza zbog ‘opsadnog stanja’ sa švicarcama.

Banke su po naravi konzervativne institucije, i dobro je da je tako. Međutim, isto tako je istina da su banke kroz krizu prošle daleko bolje nego realni sektor i građani, kako je to moguće ako igra ipak nije malo naklonjena njima? Ali taj relativno lagodni uspjeh ih je uljuljkao i one su se sada previše orijentirale obrani od rizika, umjesto kvalitetnog preuzimanju rizika. Znam da vam možda ne zvuči tako, ali jedna od glavnih (ili glavna) funkcija banaka je preuzimanje, procesiranje, transformacija rizika.

Banke još nisu shvatile da je rast gospodarstva prilično velik i robustan. Trebalo bi im pomoći da to razumiju, te počnu preuzimati racionalne rizike, više kreditirati gospodarstvo. U tome se krije još povelika rezerva za gospodarski rast.

Napomena: Imam dionice banaka, ali samo HPB, štoviše bio sam jedina fizička osoba koja je upisala te dionice pri nedavnom izdanju.

Nenad Bakić