Ne sjećam se vremena kada je ekonomija bila toliko ‘cool‘, čak i u ustima političara. Zamalo kao nogomet, svi je vole, svi se u nju kuže.
Unatoč tomu malo je stvarnih ekonomskih rana u fokusu izbornih kampanja. O stiskanju rashodovne strane proračuna, nakon rasta BDP-a i rebalansa na više, nitko ni zuc. Nije da smo očekivali uozbiljenje tema i naglo razumijevanje stanja stvari. No zabijanje glave u izborni pijesak (ne samo sada nego još dugo nakon pobjede) neće riješiti najveću enigmu hrvatske ekonomije: kako otplaćivati javni dug.
Breme od 292 milijarde Čak i kada bi nova/stara/koja god/ vlast skresala rashode ko od šale, pa čak i kada bismo rasli 3-3,5 posto (iz sadašnje perspektive takvo što možemo sanjati eventualno za 4-5 godina), sav taj rast odlazio bi samo za plaćanje kamata. K tome, ne samo da plaćamo zamalo pa najviše kamate na zaduženje u EU i okolici (zbog rizika koji percipiraju financijeri) nego i vječito strahujemo od kamatnih kretanja na međunarodnim financijskim tržištima.
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.