Ugledni britanski tjednik Economist skovao je 1977. izraz koji će točno 40 godina kasnije dobro sumirati stanje hrvatske ekonomije. Pretjeranu ovisnost nizozemske ekonomije o eksploataciji prirodnog resursa nauštrb proizvodnje nazvao je jednostavno ‘nizozemska bolest‘. Za razliku od izvornog oboljenja koje nastaje oslanjanjem na eksploataciju plina (nađenog potkraj 50-ih godina prošlog stoljeća pored Groningena) i paralelnim potonućem proizvodnog sektora, ‘hrvatska bolest‘ nastaje ovisnošću o turizmu na štetu više-manje svih ostalih sektora ekonomije. Riječ je, očito, o vrlo neugodnom paradoksu, s obzirom na to da strelovit rast jednog izvora prihoda, pogotovo neiscrpnog kao što su prirodne ljepote i atraktivne ruševine, sam po sebi sigurno nije loša stvar.
Izvorna ‘nizozemska bolest‘ ovisnost je o eksploataciji jednoga prirodnog resursa nauštrb proizvodnje. Inficirana virusom turizma, Hrvatska ima simptome, ali je pitanje je li već vrijeme za dijagnozu. No vrijeme je za liječenje, odnosno prevenciju – jačanjem konkurentnosti ostalih sektora…
Problem nastaje kada svi ostali dijelovi ekonomije, posebice industrija, istovremeno počnu padati (jedan od ključnih faktora je priljev strane valute, zbog čega raste potražnja za domaćom, ona postaje jaka i zato izvoz postaje nekonkurentan), a cijelu ekonomiju obuzimati opća obamrlost svih organa, stanje koje liječnici nazivaju ‘rentijerski mentalitet‘. Kod pacijenta koji i inače nije sklon aktivnom životnom stilu, to stanje može biti smrtonosno, premda postoji i škola misli prema kojoj razvijanje komparativne prednosti uopće nije loša stvar.
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju digitalnog ili tiskanog Lidera.