Pomalo nestvarna priča o lansiranju satelita u orbitu s vojnog poligona na mitskome Krbavskom polju, gradnji istraživačkog, uslužnog i proizvodnog svemirskoga centra pokraj Udbine neslavno je završila i prije nego što je zapravo i počela. Švicarska tvrtka Swiss Space System, koja je prije nekoliko godina pompozno oglašavala velebni svemirski projekt na povijesno važnoj ličkoj ledini i tražila za njega zainteresirane investitore, nedavno je bankrotirala. Propali su s njom i snovi o napretku ratom opustošene općine i upisivanje ličkog polja i otvorenog neba u povijest svemirskih istraživanja, ali ne i ambicije o hrvatskome svemirskom programu.
Propao je projekt o gradnji istraživačkog, uslužnog i proizvodnog svemirskog centra i lansiranju satelita u orbitu s vojnog poligona na mitskome Krbavskom polju jer je njegova inicijator, švicarski Swiss Space System, nedavno bankrotirao. Ostale su, međutim, ambicije o hrvatskom svemirskom programu.
Osim bankrota švicarske tvrtke ispod medijskog radara provukla se vijest da je ljetos osnovana Jadranska aerosvemirska asocijacija, udruga koja će, uz ostalo, raditi na popularizaciji svemirske tehnologije i ubrzanju pristupa Hrvatske Europskoj svemirskoj agenciji. Iza nje stoje Institut ‘Ruđer Bošković‘ i još nekoliko institucija i tvrtki zainteresiranih za razvoj tehnologija u svemirskom sektoru. Koordinator je udruge Slobodan Danko Bosanac, bivši voditelj ovdašnje podružnice švicarske tvrtke, koji nam kaže da je S3 propao jer su projektu nedorasli vlasnici u njemu gledali izvor profita, a ne izazov da se dosegne svemir.
>>>Svemirska industrija: Australija osniva nacionalnu svemirsku agenciju
- Nisam napustio ideju o uvođenju Hrvatske u svemirski projekt. Osnovali smo udrugu ustanova i tvrtki Adriatic Aerospace Association i u rujnu počeli aktivno raditi na dva projekta, no u ovoj fazi ne želimo izlaziti u javnost s njima - djelomično otkriva planove doktor Bosanac kojeg pitamo ima li naznaka da će Hrvatska, jedina članica Europske unije koja još nije potpisala ugovor s Europskom svemirskom agencijom, to u doglednoj budućnosti učiniti.
- Prema mojim saznanjima, prijedlog sporazuma dostavljen je Vladi koja bi o njemu trebala odlučiti do kraja ovog mjeseca, što je i rok o odluci koju je dostavila ESA. Hrvatska se na dva načina može uključiti u svjetsko tržište za komercijalizaciju svemira koje se širi golemim koracima: jedan je da sudjeluje u ESA-inim projektima, za što bi trebala biti članica agencije, a drugi, teži, ali i kreativniji, jest osnivanje vlastitoga svemirskog programa, koji je ujedno nužan uvjet za članstvo u ESA-i - govori Bosanac o iznimnoj važnosti članstva Hrvatske u Europskoj svemirskoj agenciji za sve one domaće tvrtke koje imaju znanja, volje i interesa sudjelovati u razvoju svemirske industrije.
>>>Airbusov raketni motor Prometej dobio podršku Europske svemirske agencije
Hrvatska je jedina članica Europske unije koja nije članica Europske svemirske agencije, ali integracija je u tijeku. Nije ni u Odboru za miroljubivu upotrebu svemira Ujedinjenih naroda.
Ubrzavanje pristupa zagovara i Hrvatska gospodarska komora (HGK) u kojoj su uvidjeli da industrija svemirskih istraživanja i tehnologija nije nužno nešto što se događa daleko od nas i na što mala Hrvatska nema baš nikakav utjecaj, nego da i ovdje postoje tvrtke i pojedinci koji su uspješno zakoračili u taj segment.
- Česta zabluda o svemirskoj industriji u Hrvatskoj jest da svatko tko se time bavi treba moći lansirati raketu ili kročiti na druge planete. Svemirska se istraživanja i s njima povezana industrija mogu u pojednostavnjenom obliku usporediti s automobilskom industrijom. Hrvatska je industrija, iako ne proizvodi automobile, vrlo uspješna u proizvodnji za njih predviđenih dijelova. Upravo se na tom načelu može i želi razviti svemirska industrija u našoj zemlji. Treba pomoći našim tvrtkama da sudjeluju u izradi složenijih sustava, i to projektiranjem pojedinačnih dijelova i rješenja - kažu u HGK koji je podupro ljetos osnovanu Jadransku aerosvemirsku asocijaciju kako bi ubrzao pristupanje Hrvatske Europskoj svemirskoj agenciji i tako pomogao našim tvrtkama da lakše sudjeluju u svemirskom biznisu.
Jedan od onih koji uspješno posluju u tom sektoru jest Amphinicy Technologies. Nastao je prije dvadesetak godina kao ‘spin-off‘ tvrtka zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva radi suradnje s Astrom iz Luksemburga, poduzećem koje je razvilo prve europske komercijalne televizijske satelite. Razvija softverska rješenja za velike igrače u svemirskoj industriji, a kako bi lakše poslovao sa svojim prvim poslovnim partnerom, koji je u međuvremenu promijenio naziv u Société Européenne des Satellites, otvorio je i ured u Luxembourgu, središtu europske svemirske industrije. Prije sedam godina Amphinicy Technologies razvio je svoj prvi sustav za nadgledanje zemaljskog segmenta u satelitskoj komunikaciji i upravljanje njime. Sustav nazvan Monica izazvao je veliko zanimanje industrije i upotrebljava se u nekoliko ESA-inih i komercijalnih misija, no pravu revoluciju izazvala je tvrtkina tehnologija Blink. Riječ je o softverskom rješenju koje podržava ekstremno visoke brzine prihvaćanja i analize podataka primljenih sa satelita za promatranje Zemlje.
>>>‘Težnja naroda’: Kina 2019. počinje izgradnju nacionalne svemirske stanice s ljudskom posadom
- Inovacija koju donosi Blink jest u tome što je gotovo potpuno integrirano u softver za razliku od ostalih rješenja koja se temelje nahardveru. Tako se skraćuje brzina isporuke, održavanje se jako pojednostavnjuje, a i nenadmašiv je odnos između radnih značajki i cijene. Drugim riječima, Blink je u kategoriji softverskih rješenja desetak puta brži od konkurentnoga NASA-ina softvera i nudi ozbiljnu zamjenu za dosadašnja hardverska rješenja - govori nam Frane Miloš, operativni direktor tvrtke Amphinicy Technologies, o domaćem proizvodu koji ima priliku postati standardno rješenje u globalnoj svemirskoj industriji.
Blink se, objašnjava Miloš, danas upotrebljava za provjeru primljenih podataka iz cijele obitelji satelita Sentinel iz europske misije ‘Kopernik‘, a planira se i uporaba u dvije nove misije Europske svemirske agencije.
Prijedlog sporazuma o pristupu Hrvatske Europskoj svemirskoj agenciji (ESA) dostavljen je vladi koja bi o tome trebala odlučiti do kraja listopada, što je i rok o odluci koju je dostavila ESA. Ako vlada i odluči pozitivno odgovoriti, bit će to tek prvi koračić u pristupu. Nakon raznih faza integracije Hrvatska bi punopravna članica u najboljem slučaju mogla postati 2027.
- Uz takve velike misije treba napomenuti i da postoji cijelo tržište industrije tzv. novog svemira (New Space), komercijalnih tvrtki koje planiraju lansirati satelite za promatranje Zemlje kojima je Blink vrlo zanimljiv zbog odličnog omjera cijene i radnih značajki, mnogo otvorenijih za novu tehnologiju. Također, zanimljivo je napomenuti da nas je dva puta NASA pozvala da joj predstavimo Blink - kaže Miloš čijoj je tvrtki, iako ima ured u Luxembourgu, veliki problem u razvoju inovativnih rješenja u suradnji s partnerima iz Europe to što Hrvatska nije članica ESA-e.
>>>‘Srce od zlata’: Musk objavio nove pojedinosti o kolonizaciji Marsa
Kad bi to bila, Amphinicy i druge domaće tvrtke poput Končara, Hipersfere, RIZ-a i Applied Ceramicsa mogle bi se s drugim europskim tvrtkama udruživati u konzorcije koji bi bili konkurentniji onima u SAD-u i Japanu. Ako Vlada i odluči pozitivno odgovoriti, bit će to tek prvi koračić u pristupu, a nakon raznih faza integracije Hrvatska bi punopravna članica u najboljem slučaju mogla postati 2027. Članstvo u ESA-i otvorilo bi hrvatskim tvrtkama pristup proračunu većem od pet milijardi eura namijenjenom tvrtkama i istraživačkim institucijama iz zemalja članica za poslove istraživanja, proizvodnje i održavanja svemirskih tehnologija. Otvorilo bi im pristup natječajima za ESA-ine projekte poput planirane baze na Mjesecu, crpljenja vode na Marsu ili prvog satelita koji će iz velike blizine prikupljati podatke o Suncu.
Dok se to ne dogodi, naše će tvrtke i pojedinci svemir osvajati zaobilazno, kao što to čini Vladimir Puškaš koji je razvio projekt ‘ELA Module‘, nastambu na napuhavanje namijenjenu dugotrajnom boravku na Marsu koju je na natjecanju ‘Space App Challange Contest‘ nagradila NASA. Ideja je da se velike strukture budućih baza na Marsu sa Zemlje mogu slati komprimirane kako bi zauzele manje prostora i posljedično smanjile broj potrebnih lansiranja i troškove misije.
>>>Znanstvenici potvrdili veze između galaksija
Prije eventualne kolonizacije Marsa i napuhavanja nastambi Puškaš s još nekoliko pojedinaca iz regije sudjeluje u timu Synergy Moon koji se plasirao u završnicu natjecanja ‘Google Lunar X Prize‘. Jesu li uspjeli razviti letjelicu koja će sletjeti na Mjesec i hoće li se vozilo koje bi onamo trebala dopremiti uspješno provozati Zemljinim satelitom, snimiti i poslati videosnimke i fotografije u visokoj rezoluciji, a organizatori dokazati da su uspjeli pomaknuti granice kako bi demonstrirali da nije potrebno zaleđe kakve moćne vlasti da bi se provela misija na Mjesecu, trebalo bi se doznati u prosincu, za kada je planirano lansiranje. Privatni sektor već je itekako aktivan u istraživanju svemira. SpaceX u vlasništvu Elona Muska lansirao je ovoga mjeseca svoju petnaestu ovogodišnju raketu, a kompanija Morgan Stanley na Wall Streetu prigodno je analizirala da će svjetska svemirska industrija, koja danas vrijedi 350 milijardi dolara, do 2040. vrijediti više od jednog bilijuna dolara.
Do tada će, vjerujemo, Hrvatska već odavno biti punopravna članica Europske svemirske agencije, a domaće tvrtke ozbiljno sudjelovati u europskim konzorcijima za istraživanje svemira. Tko zna, možda već tada na Marsu budu napuhane Puškaševe nastambe, a uz ozbiljan angažman države i interes privatnoga kapitala u ličkome svemirskom centru počne proizvodnja satelita ili barem njihovih dijelova. S odmakom od četvrt stoljeća možda nam i neće zvučati nestvarno i izazivati podsmijeh ideja da se sateliti u orbitu lansiraju s mitskoga Krbavskog polja i da bi Blink ili neki novi komunikacijski sustav mogli jednom zaprimiti signal s porukom: ‘Udbino, imamo problem!‘