Optimizam s kojim hrvatsko gospodarstvo ulazi u iduću godinu najveći je kapital koji smo stekli tijekom ove neobične godine koja će u analima ostati upamćena ponajprije po tome što su se na vlasti izredale tri različite vlade, od kojih nijedna nije imala dovoljno vremena bitno utjecati na prije započete trendove oporavka. Pamtit ćemo ovu godinu i po lijepu vremenu, bez izraženijih suša ili poplava, dugom, toplom, ali ne prevrućem ljetu koje nam je donijelo mnogo turista i rekordne urode poljoprivrednih kultura. Nafta je bila jeftina, čak ni novac nije bio skup. Nebo nam je, ukratko rečeno, u ovoj godini bilo naklonjeno.
No ne želim biti dežurni pesimist. Uostalom, možda nam nebo ostane naklonjeno i u idućoj godini. A možda na valu optimizma uspijemo primiti uzde u svoje ruke i sami stvoriti dugoročne uvjete rasta, neovisne o okolnostima na koje nemamo utjecaja
Kako je svima preživjelima iz dugog razdoblja ekonomske krize laknulo, tako je mnogima promaknulo da je ovogodišnji rast ponajprije rezultat okolnosti na koje sami imamo malo utjecaja ili ga nemamo nimalo. Među onima koji su to previdjeli našla se i aktualna vlada koja, na valu optimizma, najavljuje da će rast iduće godine biti veći, da će iznositi 3,2 posto, pa je na toj pretpostavci kreirala proračun koji se nikako ne može opisati riječju ‘štedljiv‘. Za razliku od Vlade analitičari upozoravaju da razdoblje jeftine nafte ide prema kraju, da bi rast kamatnih stopa u SAD-u mogao prouzročiti odljev kapitala iz Europe, da bi Brexit mogao negativno utjecati na hrvatski izvoz i tomu slično. Ukratko, makroekonomisti ne dijele Vladin optimizam da bi rast iduće godine mogao biti veći nego što je bio ove. Dogodi li se k tome meteorološki loša godina, zaredaju li kiše i zakaže turistička sezona te se smanje poljoprivredni urodi, eto nas opet ondje gdje nikako ne bismo htjeli biti. U stagnaciji.
Poduzetnici su toga, a vidi se to i iz tekstova u ovome prilogu, mnogo svjesniji od političara na vlasti. Lakše se diše, kažu, ali to nam ne dopušta da se opustimo. U iduću godinu ulazimo s optimizmom, no to ne znači da poslovanje neće biti bremenito problemima. Osobito se to odnosi na turizam, tu uzdanicu našeg rasta. S višom stopom PDV-a na hranu i s velikom izvjesnošću da će sezonske radnike iduće godine morati platiti prilično više nego dosad, ako će ih uopće biti na raspolaganju, turizam će nužno morati dizati cijene svojih usluga, zbog čega će izgubiti na konkurentnosti. Ako je Tomislav Ćorić, kad je preuzimao poziciju ministra rada, mislio da će njegova briga biti lagodno prebrojavanje nezaposlenih, čime su se bavili njegovi prethodnici, prevario se. Ministar Ćorić vjerojatno će u idućoj godini biti jedan od najprozivanijih i najzaposlenijih članova Vlade jer će poduzetnici tražiti od njega da im osigura radnu snagu. Problem s nedostatkom radnika, koji je u ovoj godini samo načet, u idućoj bi godini mogao eskalirati.
No ne želim biti dežurni pesimist. Uostalom, možda nam nebo ostane naklonjeno i u idućoj godini. A možda na valu optimizma uspijemo primiti uzde u svoje ruke i sami stvoriti dugoročne uvjete rasta, neovisne o okolnostima na koje nemamo utjecaja, promišlja Manuela Tašler u uvodnoj riječi našeg specijalnog priloga "Poslovna 2017." u kojem govore i pišu: Kolinda Grabar-Kitarović, Martina Dalić, Zoltán Áldott, Luka Burilović, Gordana Deranja, Marinko Došen, Siniša Đuranović, Mislav Grgić, Sanja Hrvojević Beganović, Vedrana Jelušić Kašić, Gordana Kovačević, Slavko Ledić, Ivo Markotić, Dajana Mrčela, Michael Georg Müller, Alen Premužak, Branko Roglić, Srebrenka Saks, Damir Skender, Ana Stojić Deban, Andrea Šumanovac, Kristian Šustar, Emil Tedeschi, Ivo Usmiani, Tomislav Vuić, Damir Zorić, Igor Žonja i mnogi drugi.
Prilog potražite na kioscima uz novi broj Lidera.