Serija demonstracija protiv migranata i politike otvorenih vrata koja se prošlog tjedna dogodila u istočnonjemačkim gradovima još uvijek nije znak da Njemačka skreće radikalno udesno, niti se prosvjednike može svrstati u neonaciste, iako je među njima bilo i takvih. Bilo je to prije svega snažno upozorenje CDU-u da se mora mijenjati i kancelarki Merkel da njezino vrijeme istječe. U protivnom bi njemačko skretanje radikalno udesno, jačanje neonacističkih pokreta i unutarnjemački politički sukob mogli postati skora stvarnost.
>>>Višnja Starešina: Ako ode samo sultan, neoosmanski projekt neće nestati
Zato me obradovalo kada sam nekako istodobno s lošim vijestima iz Njemačke pročitala esej o novom europejstvu koji je napisao Federico Ottavio Reho, polit-ekonomski istraživač iz Centra za europske studije Wilfried Martens, službenog think-tanka europskih pučana. Prvo me obradovalo što je problem osviješten, što među (dosad) najjačom političkom grupacijom u europskom parlamentu postoji spoznaja o nužnosti nove koncepcije europejstva, a s time i nove koncepcije EU. Jer, zapravo su pučani pod idejno-političkim vodstvom Angele Merkel ti koji su skrenuli sa svojih tradicionalnih pozicija o EU, u kojima se nacionalna država i europska integracija međusobno nisu isključivale, već su se podupirale i dopunjavale.
Sve do krize izazvane tehnokratskom vizijom EU je balansirao između pučanske/demokršćanske logike koja uključuje kršćansku tradiciju i europsku civilizaciju te socijaldemokratske s europskom federalnom naddržavom
I drugo, bilo mi je drago što je Rehov pogled na novo europejstvo i novi EU blizak onome što i sama zagovaram u svojim kolumnama: povratak EU državama članicama i temeljnim vrijednostima na kojima je EU nastao, uvažavajući nove okolnosti i duh vremena.
Ostvareni strateški ciljevi
Reho polazi od EU kao vrijednosti koja je omogućila Starom kontinentu poslije Drugog svjetskog rata ostvarenje četiriju strateških ciljeva: mira kao političkog cilja, sigurnosti kao geopolitičkog cilja, prosperiteta kao ekonomskog cilja i identiteta kao kulturnog cilja. Sukladno viziji svojih osnivača, europskih demokršćana Adenauera, de Gasperija i Schumana, ti su ciljevi ostvarivani kombinacijom suradnje između suverenih nacionalnih država i nadnacionalnih oblika integracije. Različite političke grupacije su pak oduvijek imale različit pogled na oblike integracije EU.
>>>Višnja Starešina: Merkel i Plenković – uzajamno podupiranje političkih gubitnika
Europejstvo demokršćana, odnosno pučana uvijek se (do Merkeline ere) oslanjalo na viziju osnivača EU, koja uključuje kršćansku tradiciju i europsku civilizaciju, ne vjeruje u čisti tehnokratski pristup i duboko respektira identitet i tradiciju europskih naroda. Njihov idealni EU je, prema Rehu, minimalistička federacija ili konfederacija koja će osigurati mir, moći se nositi sa sigurnosnim izazovima, uz puno poštovanje nacionalne ili regionalne autonomije.
Na suprotnom su političkom polu socijaldemokratske ili progresističke vizije koje europsku federaciju vide kao naddržavu, odnosno EU-državu, zagovornice su ekonomskog intervencionizma, centralizacije odlučivanja i regulatorne harmonizacije, potpuno nezainteresirane za nacionalne tradicije i kulture i otvoreno neprijateljske prema europskom kršćanskom nasljeđu.
Ta dva različita politička pola, u međusobnom nadmetanju razvijala su EU.
Protokoli umjesto ideologije
Socijaldemokrati i socijalisti platili su cijenu zablude i na nacionalnim i na europskim izborima. Cijena koju bi mogli platiti pučani još je viša, s mogućim ozbiljnim posljedicama za stabilnost cijele političke scene u Europi. Zato je ohrabrujuće vidjeti da je problem napokon barem prepoznat
Europski projekt nije zapao u krizu, na koju se još uvijek traži odgovor, kada su europski birokrati povjerovali da oni svojim tehničkim znanjima i tehnički vođenim procesima mogu ne samo premostiti, već i zamijeniti dva temeljna politička pola: pučane i socijaldemokrate. Da mogu istisnuti ideologiju i politiku iz europskog projekta i svesti ga na propise, pravila, protokole... Zapao je u krizu kada je i dio pučana, s Merkel na čelu, povjerovao toj njihovoj tehnokratskoj viziji.
Socijaldemokrati i socijalisti su u to povjerovali i prije, prije su platili i cijenu zablude i na nacionalnim i na europskim izborima. Njima je naddržavno upravljanje iz središta moći koncepcijski bliže nego pučanima. Pa su ipak platili cijenu. Cijena koju bi mogli platiti pučani još je viša. Odricanjem i odmicanjem od naroda i države, koji čine temelj njihove političke platforme, idu u poraz, s mogućim ozbiljnim posljedicama za stabilnost cijele političke scene u Europi.
>>>Višnja Starešina: Na povijesnoj pozornici ni Srba, ni Hrvata, ni koza, ni ovaca
Zato je ohrabrujuće vidjeti da je problem napokon barem prepoznat. Pa i Rehov esej o novom europejstvu valja shvatiti kao poziv na novo promišljanje EU. Jer, kao što zaključuje Reho, EU je sa svim svojim dosadašnjim postignućima previše dragocjen da bismo ga se tek tako odrekli.
A i prosvjedi u Njemačkoj potvrđuju da to novo europejstvo vapi za političkim profilom i dijalogom. I ne može počivati na jednosmjernoj komunikaciji iz centra moći i ‘Jawohl, Herr Kommandant!‘
Pratite nas na društvenim mrežama [mks_social icon="facebook" size="48" style="square" url="https://www.facebook.com/lider10media/" target="_blank"][mks_social icon="linkedin" size="48" style="square" url="https://www.linkedin.com/company/lider-press-dd/" target="_blank"][mks_social icon="twitter" size="48" style="square" url="https://twitter.com/lider_press" target="_blank"][mks_social icon="instagram" size="48" style="square" url="https://www.instagram.com/lider.media/" target="_blank"]