Nekonvencionalni pristup Donalda Trumpa s naglim preokretima, u kojima preko noći ‘čovjek raketa‘ može postati dragi prijatelj, olakšava poziciju Kim Jong-unu u procesu izvlačenja Sjeverne Koreje iz pozicije izopćenog svjetskog ‘troublemakera‘
Kim Jong-un i Donald Trump opet su nam priredili malo vrhunskoga globalnog političkog teatra u ovo dosadno ljetno vrijeme. Onako kako to oni znaju i čine, već evo treću godinu. Kim je opet iskoristio ljeto za uobičajeno testiranje raketa.
Odmah su svi skočili nagađati raspada li se neobično partnerstvo dvojice neobičnih lidera nakon što se prije mjesec i pol Trump na povratku sa samita G20 u Osaki sreo s Kim Jong-unom u demilitariziranoj zoni između dviju Koreja, prešao liniju razgraničenja i prošetao sjevernokorejskim selom Panmunjomom, postavši tako prvi zapadni lider koji je nogom stupio na sjevernokorejsko tlo.
Proglasivši taj svoj čin velikim danom za svijet, Trump je tom prigodom još jednom nahvalio sjevernokorejske ekonomske potencijale i pozvao Kim Jong-una u Bijelu kuću već najesen. Kad tamo, dogodio se ‘bum-bum‘. U roku od dva tjedna Kim je dvaput testirao rakete. A onda dolazi vrhunski teatar.
Samo se malo šalimo
Trump tvita da mu je Kim poslao divno pismo, na tri stranice, u kojem žali zbog tih ‘smiješnih i skupih ratnih igara‘ i poručuje da je ‘otvoren za pregovore čim završe zajedničke vojne vježbe Južne Koreje i SAD-a‘. A iz sjevernokorejskog ministarstva vanjskih poslova šalju priopćenje da čak i američki predsjednik priznaje pravo Sjevernoj Koreji kao suverenoj državi da povremeno testira rakete kratkog dometa, kao što to čine mnoge druge države. U prijevodu: malo se šalimo, ali sve je to samo teatar, razgovori idu dalje.
Ne bih nagađala hoće li Kim Jong-un stići u Bijelu kuću još ove godine ili sljedeće, koja je Trumpova izborna godina. No prilično je izvjesno da će se to dogoditi do kraja ovog Trumpova mandata. Jednako je izvjesno da je nepovratan postao proces izvlačenja Sjeverne Koreje iz pozicije izopćenog svjetskog ‘troublemakera‘, ali i taoca odnosa snaga u velikom trokutu Kina – Rusija – SAD.
Pritom je to ‘win-win‘ situacija i za Kima i za Trumpa. Kimu se omogućava izlazak iz političkog tutorstva Pekinga i ulazak na međunarodnu političku scenu, uz mogućnosti ekonomskog razvoja za komunizmom zarobljenu Sjevernu Koreju. Trumpu to osigurava prestiž na međunarodnom planu i dobru startnu poziciju za najkrupniji geopolitički zalogaj – resetiranje odnosa SAD-a i Kine. Pekingu i Moskvi možda nije drago, ali nije im ni jako mrsko. A cijela ta iznimno osjetljiva politička operacija američkog izvlačenja Sjeverne Koreje iz statusa međunarodno izopćene države bila bi mnogo teža ili možda čak i nemoguća bez taktičke potpore vrhunskog političkog teatra.
Prikriven sadržaj operacije
Upravo na odnosu Donalda Trumpa i Kim Jong-una može se sagledati uloga nekonvencionalne komunikacije i nekonvencionalnog pristupa problemu. Ako se sjećate, prije samo dvije godine u ovo doba častili su se uvredama: Trump je obećavao da će srediti tog ‘čovjeka malu raketu‘, Kim je njemu poručivao da je ishlapjeli starkelja, a mudri su analitičari predviđali da je svijet na rubu nuklearnog sukoba. Dakako kriveći Trumpa za njegovo izazivanje.
No odmah nakon te eskalacije proradila je tajna diplomacija, koju je vodio tadašnji šef CIA-e i sadašnji državni tajnik Mike Pompeo. Nekonvencionalni pristup Donalda Trumpa s naglim preokretima, zasnovan na vrlo osobnom odnosu i verbalnim pretjerivanjima, u kojima preko noći ‘čovjek raketa‘ može postati dragi prijatelj i čovjek vrijedan povjerenja učinili su cijelu operaciju lakšom i mogućom.
Kimu se omogućava izlazak iz političkog tutorstva Pekinga i ulazak na međunarodnu političku scenu, uz mogućnosti ekonomskog razvoja Sjeverne Koreje. Trumpu to osigurava prestiž na međunarodnom planu i dobru startnu poziciju za resetiranje odnosa SAD-a i Kine
Predsjednik koji hoda kao spomenik i govori kao spomenik takav salto naprosto ne bi mogao učiniti. Takav osebujni Trump i Kimu olakšava poziciju i omogućuje mu da i on bude na kraju pobjednik. Osim toga, sve je to još i uzbudljivo i zabavno publici.
Vrhunski politički teatar u ovom slučaju prikriva dubinu i sadržaj operacije, daje privid da je sve to samo šala i zabava. A omogućuje nam i da sagledamo razliku između vrhunskog političkog teatra i banalizacije politike koja glumi teatar. A to je ono što i u ove ljetne dane u izdašnim količinama možete gledati na hrvatskoj političkoj sceni. Recimo u zagrijavanju za predsjedničke izbore. To je ono kad se jeftinim teatrom nastoji prikriti da iza performansa nema nikakva sadržaja. Samo praznina.