Vlada je u četvrtak donijela plan korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj do 2020. godine, kojim se planiraju ukupni prihodi od trgovanja emisijama stakleničkih plinova od 867,5 milijuna kuna.
Plan se donosi radi pravilne i učinkovite upotrebe financijskih sredstava za provedbu mjera ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama, sukladno odredbama Zakona o zaštiti zraka.
Financijska sredstva ostvaruju se od prihoda od prodaje emisijskih jedinica stakleničkih plinova putem dražbi, a temelje se na predviđenoj cijeni tih jedinica te očekivanim količinama jedinica koje će se plasirati putem dražbe.
>>>Zbog visokih naknada za emisije stakleničkih plinova aviokompanije u velikim troškovima
Za Republiku Hrvatsku određena je ukupna količina emisijskih jedinica za dražbu te ona do 2020. godine iznosi 18.286.692 emisijskih jedinica, odnosno 18,3 milijuna tona ugljičnog dioksida.
Na temelju proračuna količina emisijskih jedinica za Hrvatsku, pretpostavke o kretanju cijene (prosječno oko 6,3 eura po toni CO2 u razdoblju od 2017. do 2020. godine), te zakonskim odredbama o raspodjeli sredstava, očekivani prihod od prodaje emisijskih jedinica u Republici Hrvatskoj koji će se uplaćivati u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za razdoblje od 2017. do 2020. godine, iznosi 867,5 milijuna kuna.
Od toga se iznosa za provedbu mjera ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama planira se utrošiti oko 825 milijuna kuna, a preostalih 43 milijuna kuna uplatit će se u državni proračun.
>>>Pariški sporazum stupio na snagu u Hrvatskoj
Trgovanje emisijama odvija se tako da središnja vlast, obično vlada, postavlja granicu količine emisija koja smije biti emitirana u okoliš. Ta ukupna količina emisija razdijeljena je tvrtkama u obliku emisijskih kvota koje predstavljaju dozvoljenu količinu emitiranih emisija štetnih plinova. Tvrtke su dužne pridržavati se emisija koje su pokrivene njihovim kvotama.
Ako emitiraju više stakleničkih plinova nego im je dozvoljeno, moraju kupiti kvote od onih koji imaju viška, odnosno koji zagađuju manje.
Cilj trgovine je da kupac kvota plati kaznu zbog emitiranje štetnih plinova u okoliš više nego što mu je dozvoljeno, dok je prodavač kvota nagrađen jer je smanjio emisije štetnih plinova u okoliš.