piše: Mia Kalajdžić, Odvjetničko društvo Bardek, Lisac, Mušec, Skoko
Hrvatska je dobila svoj prvi zakon o zaštiti zviždača, formalno nazvan Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Sabor ga je prihvatio u veljači ove godine, a na snagu je stupio 1. srpnja 2019.
Dosad zaštita zviždača (što je uvriježeni naziv za osobe koje prijavljuju nepravilnosti povezane s obavljanjem poslova kod svojih poslodavaca) nije bila uređena jednoznačno i cjelovito, nego mjestimice, s više različitih zakona, i to ponajprije Zakonom o radu, Kaznenim zakonom i Zakonom o državnim službenicima. Imajući to na umu, kao i to da je nakon slučaja Snowden iz 2013. sustavna i svrhovita zaštita zviždača postala svojevrsna vruća tema na globalnoj razini, moglo se očekivati da će i hrvatski zakonodavac ubrzo posegnuti za sličnom legislativnom mjerom.
Zakon formalno nazvan Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji je na snagu stupio 1. srpnja 2019., u ionako krnji sustav unijet će još više dvojbi i nesigurnosti. Bilo bio bolje da se još malo pričekalo s njegovim donošenjem. Zakon o zaštiti zviždača nemaju ni neke od zemalja s dugogodišnjom tradicijom poštovanja ljudskih i radničkih prava – jer čekaju donošenje europske direktive
Racionalni preduvjet
Mora se priznati da je ta mjera došla mnogo brže nego što se vjerovalo, uzimajući u obzir da direktiva koja na europskoj razini uređuje zaštitu zviždača (Direktiva o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije) još nije konačno potvrđena. To znači da će Hrvatska, ako se konačni tekst direktive koja stupi na snagu bude uvelike razlikovao od prijedloga one na temelju kojeg je Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donesen, morati taj isti zakon mijenjati da bi se uskladio s navedenom direktivom.
Iako je sporost našega zakonodavnog sustava često predmet kritika, ne možemo se oteti dojmu da bi ovaj put bilo bolje da se još malo pričekalo – ako već ne iz praktičnih, spomenutih razloga eventualnog usklađenja s relevantnim europskim normama, onda barem kako bi se uzelo još vremena za donošenje kvalitetnijega zakonskog teksta.
Naime, zakon koji smo dobili prepun je nejasnoća i nelogičnosti, stoga je sigurno da će u ionako krnji sustav unijeti još više dvojbi i nesigurnosti. Kad je riječ o (ne)postojanju zakona, ne može se reći da smo previše zaostajali za drugim zemljama Europske unije. Naime, uz Hrvatsku samo jedanaest članica – Mađarska, Irska, Malta, Nizozemska, Rumunjska, Slovačka, Francuska, Švedska, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Belgija – ima neku vrstu posebnih zakona koji sustavno uređuju tu problematiku. Neke od zemalja s dugotrajnom tradicijom poštovanja ljudskih i radničkih prava još nemaju takve zakone.
Cijeli članak o zaštiti zviždača pročitajte u našem tiskanom ili digitalnom izdanju