Kad se kaže prosječna plaća je 6300 kuna onda misle na prosjek plaća iz ovih razreda... - napisao je na svom Twitter profilu Nikola Baketa iz Instituta za društvena istraživanja te objavio doista zanimljiv dokument koji je koncem listopada izdalo Ministarstvo financija. Dokument demonstrira strukturu zaposlenika u 32 kategorije neto dohotka u 2017. godini prema kojoj gotovo 300 tisuća, odnosno petina poreznih obveznika ostvaruje neto dohodak niži od minimalca.
- Plaća manja od minimalne postavlja pitanje da li su ti djelatnici zaposleni ili su socijalni slučaj. Ako su i zaposleni i socijalni slučaj potrebno je donijeti odluku po kojoj razliku do istinske plaće, koja osigurava reprodukciju radne snage, mora pokriti država iz proračuna. Nešto slično je imala Velika Britanija u 19. stoljeću. Podaci iz dokumenta pokazuju izostanak bilo kakvog razvoja. Ne može porezni sustav i oporezivanje riješiti problem niskih plaća. To može riješiti samo učinkovito gospodarstvo, a da bi gospodarstvo bilo učinkovito treba ulagati u istraživanje i razvoj - rekao nam je ekonomist Guste Santini u komentaru na objavljeni dokument Ministarstva financija.
>>>Prosječna neto plaća u lipnju 6.276 kuna
Državni zavod za statistiku redovito objavljuje podatke o prosječnoj plaći koja trenutno iznosi oko 6300 kuna na razini države. Međutim, prosječna plaća je dosta varljiv podatak ako se uzme ‘zdravo za gotovo‘. Prosječnu plaću prima tek oko 80 tisuća zaposlenika, a više od nje samo 300 000 ljudi. Za svakog od tih 300 000 koji primaju plaću iznad prosjeka postoji njihov ‘antipod‘, odnosno osoba koja zarađuje manje od zakonski propisanog minimuma. I to je poražavajuće, smatra Santini.
- Rekli bi Kinezi: ‘slika govori tisuću riječi‘. Prosječnu plaću prima tek 5 posto zaposlenih. Tristo tisuća predstavlja tek 20 posto. Ostali su radnici socijalno ugroženi. Ispravno kažemo da su socijalno ugroženi oni radnici koji nisu zaposleni. U Lijepoj Našoj tako smo dobili nov fenomen zaposlene i socijalno ugrožene radnike. Mala dodana vrijednost ne omogućava primjerene plaće. Država svojom poreznom presijom oduzima velik dio dodane vrijednosti, pa poslodavci životare umjesto da dinamiziraju razvoj tvrtki. Nije točno da nacionalno gospodarstvo može opstati na malim poduzećima. Točno je da gospodarstvo mora imati pored malih - u tom slučaju Galbraith govori o samoeksploataciji - velike korporacije koje izdvajaju znatna sredstva za istraživanje i razvoj. Startupovi su plod genijalnosti, međutim ne može jedna ozbiljna zemlja bazirati svoj ekonomski razvoj na tome. U Hrvatskoj istraživanje i razvoj, uključivo obrazovanje i znanost, predstavlja ukras koji održavamo samo zato jer to cijeni ostali svijet. Umjesto da država aktivno podržava povezivanje znanja i gospodarstva ona ostaje po strani - tvrdi Santini.
>>>Santini: Prohibitivna porezna presija put je u propast nacije
Struktura zaposlenika otkrila je prilično nezahvalnu činjenicu o modalnoj plaći, odnosno o plaći koju prima najveći broj zaposlenih. Prema objavljenom dokumentu, ispostavlja se da najveći broj zaposlenika u Hrvatskoj radi za minimalac, odnosno ima dohodak u rangu od 2500-3000 kuna.
- Podatak je uvjerljiv i pokazuje pravo stanje hrvatskog gospodarstva. Dakle, gospodarstvo čija je modalna veličina plaće na minimalnoj razini predstavlja jasno upozorenje kako više nije moguće raspravljati kakav porezni sustav treba gospodarstvu, već odmah i sada povećati neoporezivi dio dohotka na 5000 kuna i smanjiti porezne stope (Što nas može osim pameti izvući iz ovog kaosa?). Nadalje, potrebno je vratiti zaštitnu kamatu na kapital. Drugim riječima, nije nam potrebna država koja dijeli prikupljene poreze, već država koja će smanjiti poreznu presiju i omogućiti dinamiziranje istog. Dakle, država mora biti partner svom gospodarstvu - zaključuje Santini.
Kad se kaže prosječna plaća je 6300kn onda misle na prosjek plaća iz ovih razreda... pic.twitter.com/kCZI36V47A
— Nikola Baketa (@BaketaNikola) October 30, 2018