Nedavno sam razgovarao s Gordanom Gelenčer oko netom predstavljenih Smjernica ekonomske i fiskalne politike u sklopu priprema njenog priloga za tiskano izdanje tjednika Lider. Nisam se mnogo osvrtao na pojedine elemente fiskalnih projekcija već sam se više osvrnuo na planirane i projicirane stope gospodarskog rasta. Ukratko, moja ocjena je bila da su istovremeno i neambiciozne i nerealne. Kontradiktorno?
Nedovoljno za rješavanje problema, nemoguće ostvariti očekivani rast
Neambiciozne su u širem kontekstu jer prevladava stav stručne javnosti da su nedovoljne za rješavanje ekonomskih i društvenih problema Hrvatske. Nerealne jer smatram da nije moguće ostvariti planiranu stopu rasta od 2,8 posto za 2018. godinu, što lančano dovodi u pitanje i stope rasta u idućim godinama. Ako se ne realiziraju planirane i projicirane stope rasta, smjernice fiskalne politike postaju neodržive, odnosno inzistiranje na njima može prouzročiti dodatne probleme.
>>>Željko Garača: Čudnovati PDV – može li smanjenje opće stope PDV-a dovesti do povećanja cijena?
U svom skepticizmu sam bio suzdržan i zaključio da rast BDP-a u 2018. godini neće biti preko 2,5 posto. Uz to sam postavio i jedno više retoričko pitanje nego zaključak: treba li Vlada odmah početi raditi na novim Smjernicama?
Novi podaci o turizmu, posebice u kolovozu, bi trebali izazvati posebnu zabrinutost kreatora fiskalnih projekcija. U samo 10 dana kolovoza ojačao je moj skepticizam i prognozu gospodarskog rasta u ovoj godini spuštam na ispod 2 posto, za sada.
No, ta moja procjena nije bila neutemeljena. Sad mi se čini da je bila i optimistična. Iako još nisu objavljeni ni potpuni podaci za 2. kvartal, ono što je objavljeno ukazuje na usporavanje gospodarskih aktivnosti. Tako na primjer Ekonomski institut predviđa rast BDP-a za 2. kvartal od 2,3 posto. I mnogi makroekonomski indikatori govorili su da stvari ne idu kako treba: stagnacija industrijske proizvodnje, usporavanje izvoza, rast uvoza mnogo brži od izvoza, zaustavljanje rasta zapošljavanja, pad prometa u trgovini na malo, problemi s fiskalizacijom i poreznim prihodima itd.
>>>Na vrhuncu sezone – 200.000 praznih kreveta
Ipak, velike nade polagali smo u turističku sezonu poneseni velikim rastom turističkog prometa u prvom polugodištu. Iako su već bile vidljive naznake da srce sezone neće biti uspješno kako se očekivalo, nadali smo se, ali kako vrijeme prolazi, novi podaci o turizmu, posebice u kolovozu, bi trebali izazvati posebnu zabrinutost kreatora fiskalnih projekcija. U samo 10 dana kolovoza ojačao je moj skepticizam i prognozu gospodarskog rasta u ovoj godini spuštam na ispod 2 posto, za sada.
Uz optimizam - zabrinjavajuće prognoze
U međuvremenu objavljeni podaci o gospodarskim kretanjima u EU za 2. kvartal ne upućuju na gospodarsko usporavanje već naprotiv. S nama usporedive zemlje opet rastu dvostruko brže od nas i sve nam više odmiču. Znači može se. S druge strane geopolitička situacija odavno nije bila ovako dramatična, predstavnici nekoliko zemalja govore o početku ekonomskog rata i sve ukazuje da je nova ekonomska kriza sve bliže. No, neovisno o tome, moje prognoze se tiču samo stanja u Hrvatskoj kao da se do kraja godine u okruženju neće ništa promijeniti. I uz tu optimističnu pretpostavku moje prognoze su zabrinjavajuće.
>>>Željko Garača: Apsurd – spašavanje 2. mirovinskog stupa javnim novcem
Ne vidim niti jednog razloga da se uočeni makroekonomski trendovi iz prvog polugodišta u Hrvatskoj do kraja godine promijene na bolje, a o dodatnim pogoršanjima neću nagađati osim u turizmu.
Lošiji rezultati u turizmu u kolovozu, iako je tek polovica mjeseca, upućuju da neće biti rasta turizma na godišnjoj razini. Osim ovisnosti hrvatskog gospodarstva o turizmu, ono još uvijek dodatno ovisi o glavnoj turističkoj sezoni, a sada se pokazuje da dodatno ovisi o turističkom prometu u kolovozu, u vrhuncu sezone. Pad turističkog prometa u kolovozu poništit će ukupni porast turističkog prometa u prvih pola godine, a uz stagnaciju u srpnju u konačnici možemo očekivati isti turistički promet kao i prethodne godine.
>>>Žgomba o turističkim rezultatima: Na početku kolovoza minus od jedan posto
Procjenu pada turističkog prometa u kolovozu temeljim isključivo na podacima MUP-a o prometu na graničnim prijelazima. U dva udarna vikenda u kolovozu u zemlju je ušlo skoro 10 posto manje stranaca nego u istim vikendima prethodne godine. Iako taj podatak ne mora značiti i manji broj stranih turista i njihovih noćenja, dovoljno je indikativan da ukaže na negativan trend.
Dovoljan je pad od 3 do 4 posto noćenja u kolovozu da anulira cijeli rast turizma u prvom polugodištu, a već pojedinačni podaci iz nekih turističkih odredišta govore da se to već i događa. Slobodnih mjesta ima u hotelima, kampovima, privatnom smještaju uz nekoliko postotaka manji promet. Snižavaju se i cijene pokušava se spasiti što se spasiti može. To za sam turizam i nije tako loše, ali za proračun može biti problem.
>>>Željko Garača: Bez 2. mirovinskog stupa javni dug bio bi upola manji, a mirovine veće
Sada se prisjetimo da je općeprihvaćeno da turizam, što direktno što indirektno, čini oko 20 posto hrvatskog BDP-a. Prvi zaključak koji se nameće je da turizam temeljem posljednjih podataka ove godine neće doprinijeti rastu PDP-a jer neće biti njegova rasta i cijeli teret rasta BDP-a pada na ostatak gospodarstva. Sada se nameće pitanje koliki rast može osigurati preostalih 80% gospodarstva. U normalnoj situaciji to ne bi bio veliki problem, ali u Hrvatskoj situacija nije normalna.
Zbrojimo ostvareni rast u 1. kvartalu od 2,5 posto te projicirane stope rasta za preostale kvartale od 2,3 posto za 2. kvartal te po 1,2 posto za 3. i 4. kvartal pa to podijelimo s 4 da dobijemo godišnji prosjek. Dolazimo do rasta oko 1,8 posto na godišnjoj razini, realno. Realno? Alarmantno!
Pokušajmo procijeniti koliki je doprinos ostatka gospodarstva na temelju „povijesnih“ podataka. Vratimo se samo godinu dana unatrag, u 2017. Imali smo rast BDP-a od 2,8 posto na razini godine. Imali smo i rast turističkog prometa od preko 10 posto po svim uobičajenim pokazateljima: broju dolazaka, broju noćenja, ostvarenom prihodu itd.
Od turizma 20 posto BDP-a i 80 posto rasta
Slijedi jedan jednostavan kvantitativni model koji je više zdravorazumski nego strogo znanstveni. Ako je dio gospodarstva, turizam, koji čini njegovih 20 posto rastao 10 posto onda je njegov doprinos ukupnom rastu BDP-a 2 postotna boda. Preostalo gospodarstvo uključujući i državu doprinijelo je rastu s 0,8 postotnih bodova do ukupno 2,8 posto. Ako pretpostavimo da ove godine neće biti rasta turizma, otpada i njegov doprinos rastu te preostaje samo doprinos rastu ostatka gospodarstva. Mogli bi očekivati da će on i ove godine biti oko 0,8 postotnih bodova pod uvjetom da se nije ništa promijenilo.
>>>U lipnju usporio godišnji rast prometa u trgovini na malo 1,8%
No, kako je ranije spomenuto, gotovo svi makroekonomski trendovi su lošiji nego prethodne godine i teško je očekivati isti doprinos rastu. Jedini ozbiljniji doprinos može doći od porasta potrošnje kućanstava zbog povećanja plaća koje će se vjerojatno nastaviti zbog situacije na tržištu rada, ali će dobrim dijelom biti anuliran pogoršanjem salda robne bilance s inozemstvom. Uz to je izgledno da će svoj planirani doprinos dati i država što nimalo ne tješi. Uz malo optimizma neka taj dio doprinosa rastu ove godine bude 1,2 posto. Rast u prva dva kvartala je veći, osim zbog ostvarenog rasta turizma, dobrim dijelom zbog utjecaja prošlogodišnje turističke sezone jer se oko 20 posto ostvarenog inozemnog turističkog prihoda u 3. kvartalu prethodne godine prenosi u narednu godinu i realizira se kao dodatni BDP u prva dva kvartala naredne godine kroz odgođenu potrošnju s pripadajućim multiplikatorima.
1,8 posto realno? Alarmantno!
Slijedom te logike možemo očekivati i manji rast u prva dva kvartala iduće godine nego ove godine. To se statistički, prema potrošnoj metodi izračuna BDP-a, naziva promjena zaliha. Sada zbrojimo ostvareni rast u 1. kvartalu od 2,5 posto te projicirane stope rasta za preostale kvartale od 2,3 posto za 2. kvartal te po 1,2 posto za 3. i 4. kvartal pa to podijelimo s 4 da dobijemo godišnji prosjek. Dolazimo do rasta oko 1,8 posto na godišnjoj razini, realno. Realno? Alarmantno!
Ponovo napominjem da ovo nije strogo znanstveni model, nije empirijski potvrđen, zaključci se izvode samo na temelju podataka jedne godine, mnogo je pretpostavki i za sada ga tretirajmo kao logičku vježbu. No, protekla je godina bila pogodna za konstrukciju ovakvog modela, a ova će biti pogodna da pokaže koliko je pouzdan. Moguće je i da se pretpostavka o učešću turizma u BDP-u od 20 posto pokaže pogrešna. Neka model bude pogrešan!
Uvik kontra!
Autor: prof. dr. sc. Željko Garača