Razlog zašto se Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID) proglasio nadležnim za vođenje arbitražnog postupka u kojem Ivica Todorić tuži Republiku Hrvatsku leži u obvezama dvaju međunarodnih ugovora – Međunarodne konvencije o rješavanju ulagačkih sporova između država i državljana drugih država iz 1965. godine (Newyorška konvencija) i Ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja s Kraljevinom Nizozemskom.
- Drugim riječima, obveza Republike Hrvatske da sudjeluje u arbitraži i izvrši pravorijek koji će biti donesen proizlazi iz njezinih međunarodnopravnih obveza – objašnjava odvjetnik Dalibor Valinčić koji je u ICSID-u zastupao MOL u postupku protiv države Hrvatske.
Valinčić je nedavno za Lider komentirao odluku ICSID-a o prihvaćanju nadležnosti istaknuvši da to ‘načelno znači da je arbitražni sud uvjeren da može nastaviti s postupkom utvrđivanja potencijalne odgovornosti Republike Hrvatske za povrede njenih obveza iz međunarodnog prava‘.
Naime, ugovor iz 1965. (Newyorška konvencija) u Hrvatskoj je stupio na snagu u listopadu 1998., dok onaj s Kraljevinom Nizozemskom vrijedi od lipnja 1999. U njima je navedeno da je ICSID nadležan za rješavanje sporova ako ulagači smatraju da su njihova ulaganja ugrožena. Drugim riječima, svaki ugovor o zaštiti ulaganja koji je Hrvatska potpisala s nekom zemljom podliježe arbitraži u Washingtonu.
U konkretnom slučaju nizozemske tvrtke Adria Group B.V. i Adria Group Holding B.V. u vlasništvu Ivice Todorića, a koje su zapravo bile vlasnice Agrokora, podnijele su 2020. tužbu protiv Republike Hrvatske.
Nizozemske tvrtke u Todorićevom vlasništvu u tužbi su navele da postoje nepravilnosti u prenošenju ovlasti na izvanrednog povjerenika i uprave nad Agrokorom. Prema tvrdnjama tužitelja, one su bile prisiljene prenijeti kontrolu nad Agrokorom na državu te im je time nezakonito oduzeto ulaganje.