Demograf Tado Jurić: Do sredine stoljeća u Hrvatskoj će živjeti 30 posto stranaca, a svaki drugi Hrvat živjet će u Zagrebu

Otkako se pojavio na hrvatskoj znanstvenoj i javnoj sceni, demograf i znanstvenik Tado Jurić neumorno upozorava na probleme koji izazivaju masovno iseljavanje iz Hrvatske i demografski deficit. Riječ je o znanstveniku koji ne podilazi nijednoj političkoj opciji i koji svoje tvrdnje potkrepljuje rezultatima istraživanja. Jurić tvrdi da političkim elitama odgovara iseljavanje najsposobnijih Hrvata, a krupnom kapitalu masovni uvoz jeftine radne snage.

– S jedne strane nedostatak radnika u Njemačkoj, a s druge strane korupcija, klijentelizam i licemjerna politika hrvatskih političkih elita koje u iseljavanju vide sredstvo za rješavanje socijalnih problema i kritičara te dobivanje doznaka iz inozemstva. Pojačano iseljavanje smanjuje mogućnost pritiska građana na političke elite jer su oni koji odlaze najsposobniji za iniciranje promjena i najmotiviraniji za promjene.

– Prvi je razlog politika izvlačenja mlade radne snage s periferije u centar Europske unije, drugi je korupcija kao glavni razlog suvremenog iseljavanja iz Hrvatske, a treći to što poslodavci kapitalizam shvaćaju kao jednosmjerni proces stvaranja profita bez adekvatnog nagrađivanja radnika. Valja istaknuti i kriminalnu pretvorbu i privatizaciju zbog kojih je produktivnost hrvatskoga kolektiva tri puta manja od njemačkoga, pri čemu se ne misli na produktivnost pojedinačnog radnika. Naime, 40 posto radno aktivnog stanovništva u Hrvatskoj ne radi: ili je u prijevremenoj mirovini, radi na crno ili iznajmljuje. Budući da se plaće formiraju prema produktivnosti nacije, s ovakvom strukturom nije izgledno da će porasti. Stoga su migracije prije svega u funkciji kapitalizma i krupnoga kapitala.

– Hrvatska je samo Njemačkoj od 2013. do 2020. darovala cijeli državni proračun, 18 milijardi eura, uložen u obrazovanje iseljene radne snage.

– Funkcija migracija gušenje je i snižavanje cijene rada. Hrvatska prati istu politiku koja je 60-ih u Njemačku dovela gastarbajtere. Njemačka se otvorila jeftinoj radnoj snazi kako bi ugušila pobunu sindikata radi većih plaća. Ista se agenda provodi danas u Hrvatskoj, a uskoro će i u BiH. Na taj se način i dalje potiče iseljavanje domicilne populacije i otvara prostor za tzv. supstituciju stanovništva.

– Od ulaska u EU izgubili smo 10 posto učenika i dobili 53 tisuće novih umirovljenika. Kohorta populacije iznad 65 godina dvostruko je veća od kohorte do 16 godina. S takvom strukturom nemoguće je održati zdravstveni i mirovinski sustav koji funkcionira.

– Osim što ne pokazuje realnu sliku, prikriva i proces pretvaranja Hrvatske u useljeničku zemlju. Naše procjene pokazuju da će do sredine stoljeća u Hrvatskoj živjeti 30 posto stranaca. Kontinentalna Hrvatska sve će više pustjeti, a svaki drugi Hrvat živjet će u Zagrebu. Zbog takve neravnomjerne raspodjele pučanstva tri četvrtine Hrvatske bit će gospodarski, biološki i kulturno ‘spaljena zemlja‘.

– Svaki četvrti stanovnik bit će stranac kako bi se koliko-toliko održalo ​ funkcioniranje zdravstvenog i mirovinskog sustava te pokrio nedostatak radne snage. Apsurd je u tome što smo svoje mlade potjerali iz zemlje kako bismo se otvorili tzv. jeftinoj radnoj snazi iz Azije i Afrike. Ovdje je važno naglasiti da je takva radna snaga najskuplja jer je, prema recentnim njemačkim studijama, trošak njihove integracije mnogo veći od koristi za društvo.

– Kad bi Hrvatska omogućila preseljenje samo dva posto radnika iz Zagreba na periferiju, oživilo bi to mnoge krajeve za koje u suprotnome nema nikakve perspektive. Kad bi se iz javnog sektora dva posto radnika vratilo ili preselilo na periferiju, gdje mogu kupiti kuću za 30 tisuća eura, onakvu kakva u Zagrebu stoji do 300 tisuća eura, oživjele bi mnoge hrvatske depopulirane regije. Rad na daljinu usporio bi odljev mozgova s periferije Hrvatske, ali i u EU. Ta bi mjera mogla ponovno naseliti velika napuštena područja u Hrvatskoj, ali i biti primjer ostalim periferijama EU-a. Mogla bi dati novi poticaj napuštenim ili demografski ranjivim područjima i omogućiti radnicima da napuste gradove s visokim životnim troškovima. Nadalje, rad na daljinu smanjio bi potrebu mladih za životom u velikim gradskih središtima da bi povećali izglede za napredak u karijeri te omogućio povratak dijela iseljenika sa Zapada, a u slučaju nastavka potencijalnih novih pandemija i terorističkih napada život u provinciji mogao bi postati čak i nužda. Tako bi i naši radnici koji su zaposleni na Zapadu mogli raditi iz Hrvatske. Mjere bi se provodile u sklopu kolektivnog ugovora zaposlenika u javnom sektoru, a njihovom realizacijom Hrvatska bi se u EU-u mogla pozicionirati kao okretno gospodarstvo i društvo prilagodljivo novim izazovima. Tako bismo mogli postati uzor i ostalim članicama EU-a.

 

Cijeli intervju pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.