Sindikati u Njemačkoj, poput IG Metalla, s upravama kroje poslovne politike poduzeća već desetljećima. Međutim, u posljednjim godinama, desničarske sindikalne grupacije povezane s AfD-om preuzimaju prostor unutar radničkog pokreta
Sindikati u Njemačkoj, posebice u industrijskim sektorima, desetljećima već igraju ključnu ulogu u oblikovanju radnih uvjeta i poslovnih strategija. Njemački model ‘socijalnog partnerstva‘ oslanja se na snažnu suradnju između sindikata, poslodavaca i radničkih vijeća, čineći ih neizostavnim akterima u svim većim industrijskim tvrtkama. IG Metall, najveći sindikat u Europi, predstavlja stotine tisuća radnika u ključnim sektorima poput automobilske industrije, metalurgije i elektronike. Njihov utjecaj ne prestaje samo na kolektivnim ugovorima – oni aktivno sudjeluju u donošenju odluka koje se tiču tehnoloških transformacija, socijalnih politika i osiguravanja dugoročne stabilnosti radnih mjesta. I Nijemci su oduvijek i bili ponosni na to. Međutim, ova tradicija jakih sindikata sada se suočava s izazovima, ne samo zbog gospodarskih promjena, poput tranzicije na elektromobilnost, skupih energenata i deindustrijalizacije u cjelini, već i zbog pojave ni manje ni više nego sindikalnih desničarskih grupacija koje nastoje oslabiti tradicionalne pozicije postojećih sindikata i preuzeti kontrolu nad radničkim vijećima.
Jedna od takvih grupacija je i Savez slobodnih radničkih vijeća (op. a.: Bündnis freier Betriebsräte) kao i Zentrum Automobil koji su povezani sa radikalnom strankom AfD. Naime, te desničarske sindikalne grupacije se, pišu ovih dana njemački mediji, pokušavaju infiltrirati ili oslabliti tradicionalne sindikate poput IG Metalla. Velike tvrtke na izborima za radnička vijeća glasaju za liste za koje žele da u pregovorima predstavljaju radnike i kako se može kandidirati bilo tko, nove grupacije su hvatale razočarane radnike i uspjele si osigurati dovoljno glasova. Nije broj tih glasova doduše dovoljan za stvaranje većinskog, novog sindikata koji predstavlja radnike, ali sasvim je dovoljno da se sindikati podijele i da se svi sljedeći pregovori blokiraju. Ukratko, Savez slobodnih radničkih vijeća i Zentrum Automobil ostvarile su već takve uspjehe u tvrtkama poput BMW-a u Leipzigu i Mercedesove tvornice u Untertürkheimu, premda je IG Metall, najveći sindikat u Njemačkoj, zadržao svoju dominantnu poziciju.
Prema njemačkom sociologu Klausu Dörreu kojeg citiraju njemački mediji poput Handesblatta, desničarske ideje u posljednje vrijeme nalaze plodno tlo među radnicima, posebno u sektorima pogođenima transformacijama, poput automobilske industrije.
– Kako te grupacije ne mogu osvojiti većinu u radničkim vijećim, oni koriste drugu strategiju i to unutarnju infiltraciju u sindikate. Njihov cilj nije samo preuzimanje mandata već i ograničavanje političkog djelovanja sindikata na uska pitanja kolektivnog pregovaranja, dok bi se zanemarila šira društvena pitanja poput migracija, mirovinske politike i jednakosti čime se sindikati u Njemačkoj tradicionalno i bave s obzirom na njihove antifašističke korijene – rekao je Dörreu.
IG Metall ne promatra situaciju pasivno. U regijama poput Saske i Baden-Württemberga formirane su radne skupine koje se bave sprečavanjem desničarske infiltracije. Također, sindikat jača svoj profil na području operativne i socijalne politike, kao i na pitanjima poput radnih uvjeta i sigurnosti radnih mjesta u razdoblju tranzicije na elektromobilnost. Ipak, kako naglašava Bernd Kruppa iz IG Metalla, borba s desničarskim protivnicima mora se voditi na svim razinama – od operativnih do političkih.
Ova situacija otkriva širi problem unutar njemačkog društva, gdje strahovi povezani s gospodarskim promjenama, poput tranzicije industrije i gubitka radnih mjesta, pružaju plodno tlo za desničarske ideje. Sindikati poput IG Metalla suočeni su s izazovom kako istovremeno zadržati povjerenje radnika i boriti se protiv radikalizacije unutar svojih redova, čime se očuvanje demokratskih i socijalnih vrijednosti postavlja kao prioritet.
Drugim riječima, razočaranje dijela njemačkih radnika, što zbog gubitka radnih mjesta, što zbog deindustrijalizacije koja utječe na poslovanje brojnih njemačkih kompanija u kojima sudbonosne odluke zajednički donosi i uprava i sindikati, stvaraju plodno tlo za jačanje desničarskih organizacija. Desne sindikalne grupacije iskorištavaju ovu frustraciju, optužujući sindikate poput IG Metalla da djeluju protiv interesa radnika. Ovakav narativ privlači one koji osjećaju da su marginalizirani u procesu donošenja odluka i vjeruju da sindikati ne štite dovoljno njihove interese. Ovo nezadovoljstvo, povezano s većim društvenim i gospodarskim nesigurnostima, ne odražava samo pomak u percepciji radničkog aktivizma, već i dublju krizu povjerenja u demokratske procese unutar njemačkog društva. Povijesno gledano, takav smo scenarij već jednom gledali.