Dodana vrijednost: Industrija i turizam vode mrtvu trku

Srušen rekord', 'udarni vikend', 'navala turista'... Naslovi koji će sadržavati ovakve fraze s približavanjem turističke sezone sve će nas više zapljuskivati, a u udarnim terminima vijesti slušat ćemo je li za vikend preko granice ušlo više ili manje turista nego rekordne 2019. Bez prevelikog propitivanja stvarne važnosti turizma, po tko zna koji put slušat ćemo izjave o njegovoj važnosti. No je li percepcija turizma veća od njegove stvarne ekonomske koristi? Prenaglašavamo li njegovu ulogu? Ili baš ne bismo trebali sve karte baciti samo na tu gospodarsku granu? Kako se može izmjeriti njegova stvarna korist za gospodarstvo?

Najčešće se u procjenjivanju važnosti pojedinih djelatnosti upotrebljavaju udio u dodanoj vrijednosti ili zaposlenosti i, nešto rjeđe, multiplikacijski učinak djelatnosti. U javnosti se često barata podatkom da je turizam čak petina hrvatskoga BDP-a, no taj izračun nastao je na osnovi omjera prihoda od turizma i BDP-a (podatak iz platne bilance), dakle nije isto što i udio turizma u BDP-u. A on je, prema satelitskom računu turizma, koji služi procjeni izravnog ekonomskog doprinosa turizma gospodarstvu, ipak znatno niži.

Drugi su premali

Naime, prema tom izračunu, navodi makroekonomist obveznoga mirovinskog fonda PBZ Croatia osiguranja Hrvoje Stojić, udio je izravne bruto dodane vrijednosti u ukupnom BDV-u oko 11 posto.

– S tolikim udjelom turizam ne odudara previše u usporedbi s važnim mediteranskim turističkim odredištima. I nije problem što je turizam u strukturi naše ekonomije velik, nego što su drugi sektori mali. Turizam, štoviše, ima još dosta prostora za rast poboljšavanjem kvalitete strukture smještaja i sadržaja, snažnijim povezivanjem u avioprometu te produljenjem sezone – rekao je Stojić.

Ni prema drugim pokazateljima, kao što je broj zaposlenih, turizam nije toliko važan koliko se često ističe. Postoje različite statistike o zaposlenosti u toj djelatnosti, no najčešće se govori o udjelu od desetak posto svih zaposlenih. Osim toga, poznato je da hrvatski turizam prate iznimna sezonalnost zapošljavanja i ispodprosječne plaće, pa se zato postavlja pitanje koliko je šira ekonomska korist od te gospodarske grane. Zbog toga što je turizam najveći pojedinačni generator izvoznih prihoda, smatra Goran Šaravanja, glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore, suludo bi bilo žaliti se na važnost tog sektora u ekonomiji.

– Očito je turizam važan za domaću ekonomiju, pogotovo kad uzmete u obzir da je iseljavanje iz dalmatinskih županija minimalno otkako smo u Europskoj uniji, odnosno kad se sjetite da je u našoj povijesti Dalmacija bila trajan izvor iseljavanja. Razvoj turizma jedan je od razloga relativno niskog iseljavanja ljudi iz dalmatinskih županija u posljednje vrijeme. Važno je pitanje kako bolje povezati domaću poljoprivrednu i prehrambeno-prerađivačku industriju s turizmom ne bismo li povećali udio domaće proizvodnje u svojoj najvećoj izvoznoj djelatnosti – naveo je Šaravanja.

Međutim, preveliko oslanjanje ekonomije na jednu gospodarsku granu može biti velika opasnost za ekonomsku stabilnost, a upravo je turizam primjer djelatnosti koja je iznimno osjetljiva na raznovrsne sigurnosne prijetnje i egzogene šokove, što se, uostalom, pokazalo u vrijeme koronakrize.

Superiornost izvoza

Uvriježeno je mišljenje da prerađivačka industrija ima najveće multiplikacijske učinke, posebice u zemljama na nižim razinama razvijenosti, što izravnim doprinosom dodanoj vrijednosti i zaposlenosti, što na temelju učinaka umrežavanja dobavljača iz drugih sektora ili prelijevanja u druge sektore.

– Netom prije pandemije Forbes je iznio procjenu za američko gospodarstvo prema kojoj svaki dolar u prerađivačkoj industriji donosi 1,81 dolar gospodarstvu, a svako novo radno mjesto u industriji otvara četiri nova u drugim sektorima. Procijenjeni su multiplikacijski učinci na zaposlenost u drugim sektorima od 1,2 u trgovini na malo, 1,6 u aktivnostima smještaja i prehrane, 2,2 u građevinskom sektoru do čak 5,7 u informacijskim i komunikacijskim uslugama. Kad su europska gospodarstva u pitanju, dostupni Eurostatovi podaci pokazuju da svaki euro uložen u industrijske djelatnosti stvara dodatna 2,2 eura prihoda, a u ostalim su sektorima vrijednosti multiplikatora outputa od 1,4 do 1,9 – naveo je Stojčić.

Osim u multiplikacijskom učinku, koji je za prerađivačku industriju znatno veći nego za uslužne djelatnosti, važnost te gospodarske grane očituje se u izvozu jer on u Hrvatskoj tvori više od 80 posto ukupnoga robnog izvoza. Nažalost, podaci pokazuju da samo 15-ak posto poduzeća u Hrvatskoj izvozi. No ta poduzeća zapošljavaju 51 posto zaposlenih u svim poduzećima, investiraju 62 posto, ostvaruju oko 66 posto ukupnih prihoda od prodaje te u razvoj ulažu čak oko 73 posto sredstava od ukupnih sredstava koja se ulažu u razvoj.

I nedavno istraživanje Gorane Lukinić Čardić i Domagoja Šelebaja iz HNB-a pokazalo je svojevrsnu superiornost izvoznika u usporedbi s onima koji su orijentirani isključivo na domaće tržište.

– Izvoznici imaju superiornija obilježja u odnosu na poduzeća usmjerena samo na domaće tržište, odnosno u prosjeku su znatno produktivnija i profitabilnija, isplaćuju veće plaće te posluju uz niže jedinične troškove rada. Još je važnije što su razlike između navedenih skupina poduzeća u prosjeku dodatno porasle nakon ulaska u EU. Moguće je da zbog snažnije konkurencije na jedinstvenome europskom tržištu hrvatski izvoznici moraju biti produktivniji kako bi uopće mogli participirati na njemu. Moguće je također da su zbog izloženosti konkurenciji na europskom tržištu domaća poduzeća mnogo naučila, što je utjecalo na dodatno produbljivanje jaza u odnosu na neizvoznike – naveli su Šelebaj i Lukinić Čardić.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju tjednika Lider u tiskanom i digitalnom izdanju.