Prema visokopozicioniranom izvoru bliskom jednom ministarstvu, tijekom sljedeće godine oko dvadeset posto državnih službenika trebalo bi otići u mirovinu. Na prvu se čini kao sjajna prilika za konačno smanjenje prevelikog broja zaposlenih i reformu sustava, ali stihijski i neplaniran odlazak velikog broja ljudi mogao bi stvoriti više problema nego ih riješiti. Upravo sa štrajkom radnika u pravosuđu svjedočimo tomu kakav se kaos preko noći u jednom sustavu može stvoriti.
Prema zadnjim podacima Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika, u javnim službama ima 180.000, a u državnim službama 65.000 zaposlenih, što bi značilo da od iduće godine državni aparat koji podrazumijeva sva ministarstva, Hrvatski sabor, ured predsjednika, pravosudna tijela, razne stručne službe itd, ostaje bez 13 tisuća radnika. E, sad. Da je to posljedica promišljenih reformi državnog aparata o kojoj se priča već desetljećima, kojom bi se trebali riješiti ‘viškovi‘ u administraciji, to bi bila dobra vijest. Kako za državni proračun, tako i za tržište radne snage kojoj nedostaje radnika. Jer iz državne službe ne odlaze samo stariji zaposlenici u mirovinu već u posljednje vrijeme i oni mlađi, nezadovoljni radnim uvjetima. Mladi ljudi će se rado zaposliti u državnim službama, međutim, zbog malih primanja, loših međuljudskih odnosa, sporog donošenja odluka i malo prilika za kreativnost, inovativnost i napredak ti će ljudi dati ‘petama vjetra‘ prvom prilikom kada dobiju bolju ponudu iz privatnog sektora.
Pokušali smo brojku o egzodusu od 20 posto budućih umirovljenika provjeriti u Ministarstvu pravosuđa i uprave, međutim, kako nam je rekla glasnogovornica, nije lako prikupiti te podatke pa smo ostali bez potvrde koju smo do zaključenja broja čekali šest dana.
Ono što nam je rekla u usputnom telefonskom razgovoru je to da će se novim Zakonom o državnim službenicima po prvi puta radnicima omogućiti da rade na pola radnog vremena pa se neki od njih zbog toga možda i vrate. Da će im se radni uvjeti poboljšati kroz Zakon o plaćama u državnoj i javnim službama koji je prošlog tjedna ušao u saborsku proceduru, a koji predviđa i sustav nagrađivanja državnih službenika pa će umjesto 16 platnih razreda, postojati jedan. Navela je i to da je do sada službenik, da bi dobio veću plaću morao preći na neko višu poziciju no da će ubuduće na istom radnom mjestu moći ostvariti povećanje do 30 posto primanja zbog svoje učinkovitosti.
Međutim, u tome postoji i paradoks. Isti Zakon predviđa ograničavanje sustava vrednovanja na svega 20 posto službenika koji mogu dobiti najvišu ocjenu. S obzirom na to da se ocjenjuju i rukovoditelji i da su rukovoditelji ti koji ocjenjuju ostale, teško je zamislivo da oni najbolji neće biti upravo - rukovoditelji.
Kada se pogleda broj državnih službenika u odnosu na broj stanovnika, Hrvatska se nalazi iznad prosjeka Europske unije. Ovaj prirodni odljev zapravo Vladi ide na ruku i to bi trebala biti idealna prilika za ozbiljnije reforme, bilo u vidu profesionalizacije sustava, bilo u vidu povećanja plaća službenicima koji rade kvalitetno i koje bi valjalo zadržati u sustavu. Niti jedna Vlada do sada nije imala priliku ‘riješiti se‘ 20 posto ljudi bez sindikalnih prosvjeda i nereda. Pitali smo mi i Sindikat državnih službenika o trendu egzodusa i kako to iskoristiti, međutim niti iz Sindikata šest dana nismo dobili odgovor.
Pred Vladom su dva izazova. Hoće li iskoristiti priliku za reformu državne službe i to ne samo u vidu većih plaća već i otvaranja neke perspektive te za dinamičniju digitalizaciju i uklanjanje administrativnih zapreka?
Cijeli tekst pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera