‘;
Više nego ikad u proteklih sedam desetljeća čini se da smo u opasnosti zaboravljanja lekcija iz Bretton Woodsa – rekao je 2019. Roberto Azevêdo, nekadašnji prvi čovjek Svjetske trgovinske organizacije (WTO), osvrćući se na rastući trend podizanja trgovinskih barijera između najvećih svjetskih gospodarstava. Suočena s potencijalnim udarom na svoju automobilsku industriju – konkretno, prije svega njemačku – Europska unija sredinom lipnja donijela je odluku o povećanju carina na kineske električne automobile. Tako je odlučila slijediti SAD, koji je još prije dodatno povisio carine na kinesku tehnološku robu, pa je globalni trgovinski rat, započet 2016., dobio novu epizodu.
Iz perspektive Europske komisije, problem je što kineska vlada obilato subvencionira svoju autoindustriju, stoga je ekonomski rezon tih mjera omogućavanje poštene tržišne utakmice. Međutim, taj potez ima i političku dimenziju: Europska unija tim je carinama Kini uputila poruku da bi trebala odustati od svoje prešutne podrške Rusiji u agresiji na Ukrajinu. Iako su europske carine u biti vrlo mlake (između 17 i 38 posto), diplomatska pristojnost nalaže da se na takav potez uzvrati osvetom. Zato je Peking već najavio istragu o uvoznim cijenama europske hrane koja dolazi u Kinu. Meta je prije svega uvoz europske svinjetine vrijedan tri milijarde dolara, što je odmah užasnulo španjolske i danske svinjogojce, najveće izvoznike te vrste mesa u Kinu.
Na tisuće zapreka
Koliko je posljednjih godina sve izlišnije govoriti o slobodnoj trgovini u globalnim okvirima, govori lanjska analiza Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF). Do kraja 2022. trgovinskih zapreka na robu i usluge u cijelom je svijetu bilo više od 2600, deset puta više nego 2013. Najbrže su rasle prepreke investitorima: MMF ih je izbrojio 239, četiri puta više nego 2021.
Naravno, zaštita domaćeg tržišta različitim vrstima barijera, poput carina i kvota, nije suvremena izmišljotina. Protekcionizam – odnosno ‘ekonomsko domoljublje‘, kako ga njegovi politički zagovornici danas ljepše nazivaju – postoji već stoljećima. Kritizirao ga je još 1776. glasoviti engleski ekonomist Adam Smith u svom kapitalnom djelu ‘Bogatstvo naroda‘, svojevrsnoj ekonomskoj bibliji. Da protekcionizam nije bezazlena pojava u međunarodnim odnosima, pokazuju i neka povijesna iskustva. Jedan je od tragičnijih primjera tzv. velika glad u Irskoj između 1845. i 1849. prouzročena slabim urodom krumpira na tom otoku. Uzela je milijun života i zbog britanskoga Zakona o kukuruzu iz 1815. koji je poskupio uvoz hrane da bi cijene britanskih žitarica držao na visokoj razini.
– Ako je vjerovati nedavnoj MMF-ovoj studiji, zaštita domaće industrije recept je za stagnaciju, a ne rast. Očigledno će biti iznimno teško oživiti američku proizvodnju trgovinskom politikom. Carine usmjerene na pojedinu robu ili kategorije samo su ograničeno učinkovite, što dokazuju trgovinske carine bivšega američkog predsjednika Trumpa na uvezenu kinesku robu. Zato Bidenova administracija ne razmišlja o nametanju novih iako je zadržala one naslijeđene od Trumpa. Čini se da današnji kreatori politike favoriziraju politiku ‘kupujte američko‘ kao svoj primarni alat – tvrdi Luka Brkić, profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na Sveučilištu Libertas.
Tko je pravi neprijatelj globalne ekonomije, kakvo su rješenje skicirali ugledni ekonomisti i kakv bi trebao biti novi model globalizacije, pročitajte u ostatku teme tjedna u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.