Hrvatski su mediji prenijeli agencijsku vijest prema kojoj se za odabir ljudi koji će preuzeti važne dužnosti novi slovenski premijer Robert Golob koristi svojim korporativnim iskustvom, pa su tako svi parlamentarci iz njegove stranke morali odgovoriti na 12 pitanja iz Gallupova testa, kojim se u poduzećima mjeri angažiranost zaposlenika i njihova motivacija za rad.
Otkrila je to u ljubljanskom Delu predsjednica slovenskog parlamenta Urška Klokočar Zupančič iz Golobove stranke Pokret sloboda. I ona je kao i ostalih četrdeset zastupnika izabranih na listi najjače stranke u parlamentu u testu odgovarala na pitanja iz Gallupova testa Q12, od kojih je prvo 'Znate li što se od vas očekuje na radnom mjestu?'.
Što je zapravo Gallupov test? Američka analitička i savjetodavna tvrtka najpoznatija po istraživanjima javnog mnijenja koja se provode u cijelom svijetu razvila je u 90-im godinama prošlog stoljeća set od 12 pitanja koji pomaže tvrtkama da procijene angažman svojih zaposlenika.
Gallupovim testom Golob se koristio prilikom odabira svojih suradnika u vrijeme kad je prije ulaska u politiku vodio elektroenergetsku tvrtku GEN I. Tu metodu u slovensku je politiku uveo premijer i predsjednik Janez Drnovšek, koji je prije ulaska u visoku politiku bio direktor jedne poslovnice Ljubljanske banke i iskusan ekonomist.
Gallupovih 12 pitanja i danas se upotrebljava u korporativnom upravljanju ljudskim resursima. A bi li se ta metoda mogla iskoristiti u hrvatskoj politici, primjerice, u procjeni angažmana ministara? Odgovor je potvrdan samo u teoriji. Najbliži takvom procjenjivanju mogli su biti hrvatski premijeri, tzv. tehnomenadžeri (Franjo Gregurić, Nikica Valentić, Hrvoje Šarinić i Zlatko Mateša) u prvom desetljeću samostalnosti, da nije bilo borbe za samostalnost, rata i Tuđmanove nedodirljivosti. U ovom stoljeću 'čisti' političari na premijerskoj poziciji (osim kratkotrajnog i nesamostalnog Tihomira Oreškovića) udaljili su se od svih korporativnih pravila i ministre biraju ponajprije po ključu njihova stranačkog rejtinga i svojih osobnih preferencija. A ti kriteriji vrlo su često u suprotnosti sa sposobnostima.
Zato se sve manje ministara bira temeljem sposobnosti i zato se nikoga ne smjenjuje zbog nesposobnosti. Čak i Darko Horvat, koji dvije godine nije ni pokrenuo obnovu Zagreba, nije otišao iz Ministarstva graditeljstva zbog nerada, nego je podnio ostavku tek nakon što je uhićen.
Zbog svega toga, iskreno ispunjavanje testa Q12 od hrvatskih ministara ispalo bi tragikomično. Poput ovog primjera, koji je plod pokvarene mašte autora. Imena mogućih ministara i ministrica koji odgovaraju na Gallupova pitanja zamislite sami.
1. Znate li što se od vas očekuje na radnom mjestu?
- Naravno da znam, očekuje se da bespogovorno slušam premijera i da svojim eventualnim samostalnim prijedlozima i odlukama ne iskačem iz programa Vlade i premijerovih unutarnjopolitičkih i europskih ambicija.
2. Imate li materijale i opremu za kvalitetno obavljanje posla?
- S tim nemam problema. S automobilom i kompjuterom sasvim sam zadovoljan, printer je brz i tih, papira ima dovoljno, klima u uredu radi, što mi više treba!
3. Imate li na poslu priliku svaki dan raditi ono u čemu ste najbolji?
- Ministarstvo ima dovoljan broj ljudi kojima mogu delegirati sve zadatke, što je moja velika snaga. I još mi ostaje dovoljno vremena da pozorno slušam premijera i pratim sve njegove istupe, jer upravo sam u slušanju najbolji.
4. Jeste li u posljednjih sedam dana primili priznanje ili pohvalu za dobro obavljen posao?
- Samo imenovanje na ministarsku funkciju bilo je veliko priznanje, a kad mi je premijer na sjednici Vlade zahvalio na prezentaciji, nitko nije bio sretniji od mene.
5. Čini li vam se da se vaš nadređeni ili netko drugi na poslu brine o vama kao osobi?
- Znam da se premijer itekako brine o meni i o svima nama i da mu je teško kad ga netko iznevjeri i mora otići, pa se i ja brinem o njemu da se ne bi morao brinuti i zbog mene.
6. Ima li netko na poslu tko potiče vaš razvoj?
- Glavni poticaj mom razvoju daje baš premijer. Čak mi je na vrijeme rekao da svakako nabavim neku diplomu prije imenovanja i da što prije upišem tečaj Spoken Ingliša. Diploma je tu, i već tražim tog Spokena.
7. Čini li vam se da se vaše mišljenje na poslu uzima u obzir?
- Ne da mi se čini, nego sam siguran da se moje mišljenje uvažava. Neki sam dan upozorio na nekoliko tipfelera u jednom materijalu i premijer je sve to prihvatio.
8. Osjećate li zbog misije/svrhe vaše tvrtke da je vaš posao važan?
- Kako da ne, svatko od nas ministara jedan je kotačić u mehanizmu kojim upravlja premijer s glavnom misijom održavanja i poboljšavanja rejtinga stranke i osvajanja sljedećih parlamentarnih izbora.
9. Jesu li vaši suradnici predani kvalitetnom radu?
- Sa suradnicima nemam problema. Mala koja sjedi ispred mog ureda odmah je zapamtila kakvu kavu pijem (kratki espresso s par kapi mlijeka i natrenom), a vozač je od prve shvatio da ne volim droncanje na ležećim policajcima i jako pazi na njih.
10. Imate li najboljeg prijatelja na poslu?
- Mi smo si u Vladi svi najbolji prijatelji, to je zapravo jedna grupa koja radi na prijateljski način, ali ipak je samo jedan premijer, najbolji od svih najboljih prijatelja za sve nas u Vladi.
11. Je li u posljednjih šest mjeseci netko na poslu razgovarao s vama o vašem napretku?
- Da, baš me neki dan nazvao premijer i pitao bih li išao s njim u Bruxelles kod Charlesa Michela, a to je velik napredak.
12. Jeste li u posljednjih godinu dana imali prilike učiti i rasti?
- Otkako sam u Vladi, svaki dan naučim nešto novo. Prvo je trebalo savladati sve tipke na telefonu, pa sve one programe na kompjuteru, čak i eksel, onaj za tablice. Naučio sam napamet i broj kafića ako je tajnica nekud otišla, a već se snalazim i po Zagrebu. Volim hodati i više se ne dogodi da se izgubim. Dakle, učim i rastem iz dana u dan. Znate onu - učiti, učiti i samo učiti - kako je rekao naš Prvi Predsjednik. Ili je to ipak rekao netko drugi?