‘;
Kad je prije tri godine Goran Vrabec osvojio drugo mjesto u natjecanju za najboljega europskog mladog poljoprivrednika, nagrađen je u kategoriji za najotporniji projekt u tadašnjim uvjetima pandemije. Njegov brend ljutih umaka Volim ljuto tada je pokazao iznimnu otpornost koristeći se novim prodajnim kanalima i digitalnom tehnologijom. S odmakom od tri godine Vrabec za Lider objašnjava posluje li se danas lakše i zašto mu je teško naći kooperante, na što se osvrnuo i na društvenim mrežama nakon prosvjeda proizvođača paprike.
Kako protječe ova poslovna godina?
– Nisam još provodio detaljnu analizu, ali svaki mjesec pratim realizaciju. Ukupno mi se čini da je ova godina na razini prošle, uz blag rast prodaje od pet do sedam posto. No primjećuje se da je turistički dio s restoranima s kojima radimo nešto slabiji nego prošle godine.
Mnogo slabiji?
– Ne, nije mnogo slabiji zato što stalno dogovaramo prodaju u novim restoranima. Može se reći da nam prodaja raste, ali ne onako kao prošlih godina. Taj se rast znatno usporio, ne nekoliko posto, a prijašnjih smo godina u segmentu HoReCa imali godišnji rast prodaje između 20 i 30 posto. Pitanje je je li riječ već o laganom zasićenju tržišta ili o lošijoj turističkoj godini, iako ne vjerujem u to.
Što se tiče segmenta HoReCa, očekujete li nastavak toga usporenog rasta i u idućim godinama?
– Kada govorimo o hrvatskom tržištu, još nismo dosegnuli vrhunac, ali u idućim godinama taj rast prodaje neće biti onakav kakav je bio proteklih godina. Zato u posljednjih godinu dana radimo na modelu izvoza. Predvidio sam da će u jednom trenutku rast posustati, a on nam i dalje treba.
Izvoz još nije počeo?
– Ozbiljniji izvoz još nije. Pripremamo poseban brend za inozemna tržišta jer sadašnji Volim ljuto nije razumljiv, osim Slovencima. Ciljamo zemlje Europske unije, Njemačku, Poljsku i Češku. Stoga prilagođavamo brend i vizuale; najprije ćemo lansirati internetsku trgovinu, a zatim prodajna mjesta. Plan je da u idućih pet godina više od pedeset posto prodaje dolazi od izvoza.
Koliki vam je udjel samostalne proizvodnje?
– Trenutačno oko 70 posto, a trećina proizvodnje dolazi od kooperanata.
Kad počnete izvoziti, hoćete li trebati povećati površine ili broj kooperanata?
– Svoje ćemo površine neznatno povećati. Imamo prostora za širenje, ali je problem u pronalasku sezonske radne snage. Jednostavno ne uspijevamo pronaći dovoljno sezonskih radnika da bismo mogli više proširiti proizvodnju. Zato namjeravamo povećati udjel proizvodnje koju otkupljujemo od kooperanata. Ključna nam je nabava sirovine od njih.
Koliko kooperanata isporučuje tu trećinu proizvodnje?
– Trenutačno radimo s trojicom. Nije nam cilj raditi s velikim brojem kooperanata, primjerice njih dvadeset; od tri do pet kvalitetnih kooperanata koji su voljni rasti s nama sasvim je dovoljno.
Ljetos ste se u objavi na društvenoj mreži osvrnuli na povrćare koji su bacali paprike jer nisu bili zadovoljni otkupnom cijenom. Napisali ste da oni bacaju paprike, a vi ne možete pronaći kooperanta iako plaćate dva eura po kilogramu.
– Da, točno. Nije, doduše, da nitko ne želi, ali imamo problem s pronalaskom kooperanata. Ta je objava bila motivirana time što sam veliki protivnik bacanja hrane. Kad sam vidio da bacaju i gaze tu papriku iz nekog protesta, to me strašno pogodilo. U biznisu se moraš snaći. I poljoprivreda je biznis, što znači da si moraš pronaći tržište. Ako nisi zadovoljan cijenom ove godine, prodaj po onoj koju ti nude da vratiš uloženo. Povrćari koji su bacali i gazili paprike mogli su djelomično pokriti gubitak i tražiti novo tržište, sklopiti novi ugovor. Takav način prosvjeda nije nešto što će, prema mome mišljenju, uroditi plodom.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.