Za razliku od poduzetnika koji do ulaska u banku i predaje papirologije ne znaju točne uvjete svoga potencijalnog kredita, građani imaju utoliko sreće što su krediti za njih više-manje unificirani.
Odnosno, samim preletom po internetskim stranicama banaka i uvjeta dobivanja raznih kredita mogu steći sliku o tome koliko bi, zadovoljavaju li određene kriterije, mogli plaćati ratu kredita. Nažalost, lekcija koju smo svi naučili, a zove se ‘švicarski franak‘, itekako nas je naučila da moramo biti iznimno pažljivi pri traženju kredita. Banke ih građanima nude stotine, bilo da su gotovinski u kunama, eurima ili s valutnom klauzulom, stambeni, zeleni, energo, lombardni, turistički, za vjenčanja, školovanje ili novi automobil… Svatko će zasigurno naći nešto što će financirati njegove potrebe. Svakako najpovoljniji su krediti onima koji su klijenti banke. No ne mora značiti da je biti klijent u jednoj banci bolje nego ne biti klijent u drugoj.
Tko pita…
Gotovo je nemoguće sve kredite svih banaka staviti na papir jer bi to bila knjiga od nekoliko tisuća stranica. No bitno je da su danas kamatne stope mnogo manje nego prije deset godina. Banke će uvijek rado dati nenamjenske kredite, danas svako toliko osvane reklama da se keš kredit odobrava u roku od 24 sata, ako ne i manje. Sa stambenim kreditima ide znatno teže jer je ipak riječ o većim iznosima na rok od dva ili tri desetljeća. To je rizik, kako za banku, tako i za klijenta jer nitko od nas ne zna gdje će biti sutra, a kamoli za 10-20-30 godina. I zato se banke moraju osigurati i dolazimo do standardnih uvjeta – hipoteka na nekretninu, izjava o zapljeni plaće, polica životnog osiguranja i osiguranja nekretnine, jamac i tako dalje.
No svaki građanin mora znati postavljati pitanja. U banci se sve može. Bankarima je u interesu plasirati kredit i dobro se osigurati. Primjerice, uz stambeni kredit na 30 godina ide polica životnog osiguranja. Zašto banci ne biste predložili da kredit traje onoliko dugo dok polica osiguranja ne dođe do iznosa ostatka vrijednosti kredita i onda se sve ‘prebije‘? U tom slučaju važan je osobni bankar, koliko je sposoban i kreativan i koliko je kreditni odbor poslovnice banke i centrale voljan izaći vam u susret. Ne smije se zaboraviti da svaka poslovnica neke banke ima cilj koji mora ostvariti, dakle svake godine mora plasirati određeni broj kredita i dobiti određeni broj klijenata.
Domaća valuta
Strah koji se uvukao među građane polako počinje prolaziti. Bankari poručuju kako sve više njih dolazi u banku i traži kredit, i to stambeni. – U prvih sedam mjeseci ove godine odobreno je 30 posto više stambenih kredita nego u istom razdoblju lani. Najtraženiji su krediti za kupnju stana ili kuće koji u ukupnoj prodaji stambenih kredita participiraju sa 70 posto, a slijede ih krediti za unutarnje uređenje s 10 posto te dogradnju, dovršenje ili rekonstrukciju postojećih nekretnina sa sedam posto. U novoj prodaji stambenih kredita najveći udio imaju Zeleni krediti za kupnju i gradnju niskoenergetskih stambenih nekretnina te poboljšanje energetske učinkovitosti postojećih nekretnina. Za stambeni kredit najviše se odlučuju mlađe osobe do 40 godina te energetski osviješteni vlasnici obiteljskih kuća – navode u Zagrebačkoj banci.
S druge strane, u Raiffeisen banci imaju najveću potražnju za nenamjenskim kreditima.
– Od početka krize RBA bilježi znatno smanjenje interesa za stambenim kreditima i kreditima za kupnju motornih vozila. Posebno je velik pad interesa za autokredite, što je uzrokovalo povlačenje predmetnih kredita iz ponude – kažu u RBA-u.
Za razliku od prijašnjih vremena građani su počeli tražiti više kunske stambene kredite i izazvali reakciju bankara. Najprije su bankari morali potaknuti štednju u kunama, a kad je nakupljena dovoljna količina domaće valute, mogli su krenuti i kunski krediti. Čak je i Hrvatska narodna banka počela objavljivati informativne tablice koje banke nude kredite u domaćoj valuti.