Već se najmaje pola godine i mi i analitičari nadamo da smo prošli vrh inflacije, no ona se pokazuje tvrdokornijom od bilo čijih prognoza. Mrvu optimizma pokušali smo iščitati iz analize financijskog konzultanta Hrvoja Serdarušića koje redovno objavljuje na svome blogu. Naime, on ukazuje na svojevrsni trend – pad inflacije na mjesečnoj razini i to već četvrti mjesec zaredom.
- Medijski se uglavnom izdvajaju međugodišnje stope. To znači da se uspoređuje srpanj 2022. u odnosu na srpanj 2021. Mjesečne su stope znatno manje, jer se mjere promjene u odnosu na prethodni mjesec, primjerice srpanj 2022. u odnosu na lipanj 2022. Ako želimo razumjeti trend onda trebamo reći da u posljednja četiri mjeseca, gledano mjesec za mjesec, imamo pad potrošačke inflacije. Međugodišnje promjene uvijek imaju određeni zaostatak, jer vuku promjene iz prošlosti, osobito kad se u obzir uzme i sama konstrukcija indeksa. Iako četiri mjeseca nisu dugo razdoblje, predstavljaju određeni uzorak, pa se može reći da je ubrzanje inflacije zaustavljeno - procjenjuje Serdarušić.
I Hrvoje Stojić, makroekonomist obveznih mirovinskih fondova PBZ/Croatia osiguranje, donekle je na tome tragu. Kaže kako financijska tržišta trenutno očekuju pad inflacije u SAD-u ispod 3 posto u 2023., na što upućuje nedavni snažan pad cijena energenata, šireg spektra temeljnih dobara te ključnih pokazatelja na ponudbenoj strani (umjetno gnojivo, vozarine, čipovi).
- Osim toga, snažan rast inflacije kad-tad počinje djelovati deflatorno s obzirom na pad kupovne moći stanovništva te racionalizaciju potrošnje. Slabljenje inflacijskih pritisaka moglo bi se nastaviti, no očekivani silazni trend sigurno neće biti linearan. Naime, cijene hrane i dalje snažno rastu, no s obzirom na snažan pad proizvođačkih cijena energenata u nekom trenutku slijedi pad proizvođačkih cijena prehrambenih proizvoda te određena stabilizacija cijena prehrambenih artikala. Također, cijene plina i struje i dalje rastu na rekordnim razinama zbog kontinuirane neizvjesnosti u jeku geopolitičkih tenzija te energetske krize, posebno u EU. Snažna turistička sezona dodatno doprinosi inflatornim pritiscima u EU.
U skladu s trendovima u okruženju u Hrvatskoj ove godine očekujemo prosječnu inflaciju oko 10,5 posto, a zbog prenošenja cjenovnih pritisaka u sljedećoj godini inflaciju vidimo na razini od oko 4,5 posto. Pri tome postoje rizici da inflacija, ponajprije generirana šokovima na strani ponude, ubuduće bude potaknuta uzrocima na strani potražnje s obzirom na pritisak na rast plaća – zaključuje Stojić dodajući da je unatoč prvim znakovima popuštanja inflacija i dalje visoka, pa će centralne banke (FED, ECB) podizati referentne kamatne stope sve dok ne dođe do vidljivoga pogoršanja prilika na tržištu rada.
Recesijom protiv inflacije
No, ekonomist Željko Lovrinčević ni na duže staze nije optimističan, jer i nakon vrha vala inflacija će ostati na visokim razinama, neće se vratiti u staro korito. A kako će se ona u Kini i Aziji kretati oko dva – dva i pol posto, EU će ostati trajno nekonkurentnom.
- To se eventualno može nivelirati time da zaposlenici prihvate trajni pad dohotka i da ne traže indeksaciju, što je malo vjerojatno. To će u jesen rješavati sve europske vlade, a mi smo zasad odlučili indeksirati mirovine, plaće koje su realno pale oko 7 posto, tek su na stolu. To se sve dalje prelijeva na proračun i deficite. Problem je s indeksacijama u tome što bi zaposlenicima bilo lakše prihvatiti pad dohotka da dio poslodavaca nije kroz pandemiju i inflaciju ostvario veliku dobit. Dio njih se pretopio u oligopole značajno povećavši dobit, uz pad plaća. Kako ih države nisu ekstra oporezivale teško će bilo tko posloprimce uvjeriti da odustanu od indeksacije.
Dio zemalja EU na jesen čeka još i usklađivanje cijene struje i plina za građane, jer ih usklađuju polugodišnje ili kvartalno pa će se i to morati indeksirati. Te su cijene dosad pogađale samo poslodavce. Tome dodajmo da ne znamo kakva će biti jesenska sjetva i raspoloživost gnojiva. Ako to bude stalo onda ćemo se baviti ekološkom poljoprivredom, a prema iskustvu znamo da kod nas ona nosi tek oko 30 posto prinosa. S druge strane, tu su očekivanja recesije koja dio cijena, uglavnom metala i sličnih sirovina, gura prema dolje - tumači Lovrinčević dodajući kako je recesija zdrav mehanizam unatoč tome što se svijet pokušao uvjeriti da one nisu moguće, baš kao ni ovakva inflacija.
Lovrinčević sadašnju inflaciju uspoređuje s onom iz 70-ih kada je FED odlučio srezati cijelu stvar s kamatama od nevjerojatnih 19 posto! Tada se gotovo cijelo desetljeće izbjegavalo recesijom boriti protiv inflacije, jer ona ne izgleda dobro u izbornim ciklusima, no kada se otela kontroli nije bilo druge nego visokim kamatama izazvati recesiju kako bi mogao početi zdravi rast. Koji sada globalno još nije na vidiku.
- Države se i dalje natapaju novcem. Kamate se podižu simbolično, pa su one realno na minus 6/minus 7 posto, dakle i dalje imamo ekstremno ekspanzivnu monetarnu politiku. I u Hrvatskoj je tako, u sustavu je 70-ak milijardi kuna viša, zbog ulaska u eurozonu i otpuštanja bankarskih rezervi do kraja godine bit će više od 120 milijardi, a HNB ni ne pokušava sterilizirati taj novac. To po definiciji mora stvarati inflaciju - kategoričan je Lovrinčević.
Geostrateška rošada
Uz inflacijska zbivanja događa se i velika novina u odnosu na inflaciju 70-ih - geostrateška rošada u kojoj istok (Kina) ne više ne prihvaća papire koje proizvodi zapadni svijet i želi da jedna od tih rezervnih valuta bude juan. Rezervne svjetske valute dolar/euro polako, ali sigurno gube na snazi, dolar nešto manje, jer ipak imaju naftu i ponešto sirovina.
- Ako euro u tom preslagivanju ostane bez stolice inflacija tu ostaje dugoročno. Pitanje je i koliko će trajati rat. Europa se nada da će sankcije kad-tad djelovati, no ne zaboravimo da Rusija od 11 vremenskih zona u njih 9 nema internet. Sve informacije ti ljudi dobivaju s državne televizije, pa nije teško pogoditi tko može duže izdržati. Za Europu nema win-win situacije. U takvoj situaciji događa se još jedna anomalija.
Europa kao liberalna demokracija zbog pada konkurentnosti morat će se vratiti protekcionizmu dok Istok, koji osvaja globalno tržište, traži liberalnu politiku. Događa se preokret u društvenim procesima, osobna prava i individualne slobode uvijek su išli u paketu sa slobodnom trgovinom, sada se to prvi put u povijesti razdvaja i sve je teže predvidjeti razvoj događa – zaključuje Lovrinčević.
Možemo samo dodati onu staru: 'dao Bog pa živio u zanimljivim vremenima'. Nekako se čini da već i novinari žele ona dosadna.