Novi Zeland već je niz godina jedno od omiljenijih odredišta za useljavanje, no sada se ta otočna država ‘na kraju svijeta‘ suočava s rekordnim brojem iseljenih građana. Kako navodi Reuters, podaci koje je objavio u utorak tamošnji statistički zavod pokazao je kako je u lipnju ove godine zemlju napustilo 131.200 ljudi. To je najveći mjesečni broj iseljenika zabilježen od kraja 2001. godine. Ono što je posebno znakovito jest da od ukupnog broja iseljenih, njih više od 80 tisuća čine državljani Novog Zelanda. Od toga je gotovo 40 posto u radno najperspektivnijoj dobi, između 18 i 30 godina života.
To znači da se na odlazak iz zemlje odlučilo dvostruko više Novozelanđana u odnosu na razine prije pandemije. Naime, dosadašnji rekordni broj iseljenih državljana – njih 44.400 – zabilježen je u veljači 2012. godine. S druge strane, u zemlju se vratilo nešto manje od 25 tisuća državljana, što znači da je u lipnju Novi Zeland napustilo 55.300 državljana više nego što ih se vratilo iz inozemstva. Drugim riječima, na jednog povratnika trojica Novozelanđana otišli su ‘trbuhom za kruhom‘.
Australska ‘obećana zemlja‘
Što se tiče ukupne imigracije, u zemlju je u lipnju pristiglo više od 204 tisuće ljudi, pa neto imigracija (useljenici minus iseljenici) iznosi 73.270 ljudi. Međutim, neto imigracija u konstantnom je padu od listopada prošle godine kada je zabilježen vrhunac u zadnjih gotovo četvrt stoljeća od 136.600 ljudi. Najveći broj novopridošlica došao je iz Indije, Filipina, Kine i Fidžija, a dvije trećine njih u dobi su između 18 i 44 godine.
S druge strane, trećina emigranata iz Novog je Zelanda otišla u Australiju gdje im za ulazak ne treba viza. Australski poslodavci uz bolje plaćene poslove Novozelanđanima nude i pomoć pri preseljenju, a posebno ih zanimaju kadrovi u sektoru zdravstvene njege, poput medicinskih sestara te nastavnika i profesora. Dok se tijekom pandemije velik broj Novozelanđana vratio iz inozemstva na ‘vjekovna ognjišta‘, sada dobar dio građana te države od 5,3 milijuna stanovnika vidi bolju životnu priliku u drugim dijelovima svijeta, posebno s engleskog govornog područja.
Razlog tome ponajprije je sve lošija ekonomska situacija te val otkaza u javnom sektoru uslijed vladine namjere sređivanja javnih financija. Uz inflaciju od 3,3 posto, godišnji rast plaća spustio se na 3,6 posto, što je najsporiji rast u zadnje dvije godine. Stopa nezaposlenosti porasla je sa 4,4 posto u prvom tromjesečju na 4,6 posto u drugom kvartalu. U prvom kvartalu ekonomski rast iznosio je slabašnih 0,2 posto.
Vlada reže troškove
Sve lošija perspektiva zapošljavanja rezultat je politike konzervativne koalicijske vlade izabrane u listopadu prošle godine. Premijer Christopher Luxon zatražio od svojih ministara izradu plana uštede između 6,5 i 7,5 posto proračunskih troškova kako bi se javna potrošnja smanjila za 886 milijuna dolara. Luxonova vlada koja je u predizbornoj kampanji obećala smanjenje poreza na dohodak tvrdi kako je javni sektor nabujao za 20 posto od početka pandemije koronavirusa te je neučinkovit.
Kritičari vladinog pristupa tvrde kako je veći javni sektor potreban kako bi održao razinu usluga potrebnih za rastući broj stanovnika, a i proteklih godina nije bio dovoljno financiran.