‘;
Od vremena (pre)čestih izleta po kredite Svjetske banke (i njezinih raznih kćerinskih institucija), povlačenja SPV-a iz kvote upisane kod MMF-a (mlađi koji pojma nemaju što je SPV – guglajte), EBRD-a, sindiciranih kredita domaćih i međunarodnih banaka (znaju tražilice i što je sindicirano), preko svojedobno inovacijske selidbe na američko dužničko tržište do izdavanja domaćih državnih obveznica i trezorskih zapisa namijenjenih građanima, trebalo je ‘samo‘ trideset(ak) godina. No dozrijevanje je proces, nema na silu, ali jednom otvorena slavina mogla bi solidno i dalje curiti.
Otkriće opcije zaduživanja kod vlastitih građana dogodilo nam se lani kada im je Ministarstvo financija prvi put ponudilo državne obveznice – u lanjskom je ožujku razgrabljeno gotovo 1,4 milijarde eura. Navala je iznenadila i najveće skeptike, pa je od prošloga proljeća do danas na dužničkome tržištu građanima ponuđeno ukupno šest izdanja državnih papira – dvije obveznice teške više od tri milijarde eura i čak četiri izdanja kratkoročnih trezorskih zapisa teških nešto više od dvije milijarde. Na tržištu je ukupno osvanulo oko 150 tisuća građana, koji sada drže oko 8,5 posto javnoga duga. Za koji im je država platila i oko 200 milijuna eura kamata – koje bi inače završile na ionako predebelim kontima banaka.
Uobičajena praksa
Zaduživanje na domaćem tržištu, ali ne u bankama, nego kod vlastitih birača, uobičajena je praksa mnogih zemalja, čak i u regiji. Primjerice, Mađarska i Rumunjska dvadesetak posto svojih potreba za financiranjem zadovolje kod kuće. Okret od banaka ka građanima višestruko je dobar, potvrđuju to i sugovornici.
– Prvi je cilj proširiti krug ulagača u državne papire na šire građanstvo jer država uvijek može računati na institucionalne investitore poput mirovinskih fondova. Drugi je cilj smanjiti izloženost bankama, čiji su krediti često manjeg obujma i u pravilu skuplji od izdanja trezorskih zapisa i obveznica. To je dio razvoja tržišta kapitala. Banke će uvijek imati određenu ulogu u financiranju države, ali s vremenom očekujem da će udjel bankovnih kredita padati u strukturi javnoga duga – misli HGK-ov glavni ekonomist Goran Šaravanja.
Voditelj Odjela za upravljanje imovinom InterCapital Asset Managementa Niko Maričić poručuje da od ulaska u eurozonu nije bilo ni jednog eurobond-izdanja već su sva izdanja išla na lokalno tržište na Zagrebačkoj burzi.
– Pri tome postoji razlika u izdanjima namijenjenima građanima i institucionalnim investitorima. Razlika je u razdoblju za upis: za građane traje tjedan dana, za institucionalne investitore jedan dan, uz to što bi se velikima ponudilo samo ono što bi ostalo nakon što bi građani popunili ciljanu količinu izdanja. Zapravo su u posljednjih godinu i pol dana institucionalni investitori ostali zakinuti za neka izdanja, pa se hrvatske državne obveznice koje su u njihovim portfeljima dospijevale nisu mogle reinvestirati – objašnjava Maričić.
Kako okretanje prema vlastitim građanima utječe na tržište kapitala pročitajte u ostatku teksta dostupnom u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.