Dok se u Hrvatskoj mašta o danu kad će doista početi obnova zdanja stradalih u potresima, i cijela se Europska unija priprema za veliki val građevinske obnove koji bi uskoro trebao početi, ali radi postizanja klimatskih ciljeva. No naišla je na kamen spoticanja. Točnije, naletjela je na azbest.
Taj građevni materijal naveliko se ugrađivao u zdanja po cijeloj Europi od 70-ih godina prošlog stoljeća, sve dok nije proglašen otrovnim. Prema smjernicama iz 2005., smije ostati na krovovima i zgradama dok god izdrži ili do 2050. Unija si je zacrtala da će u idućih trideset godina, na putu do klimatske neutralnosti, renovirati 220 milijuna zgrada, što znači da će više generacija građevinara biti izloženo smrtonosnim tvarima.
Sindikati su se pobunili, traže jaču zaštitu radnika od one koju sprema EU. Europska komisija, naime, još radi na prijedlogu kojim bi zaštitila 15 milijuna građevinskih radnika. Propisana je zasad granica profesionalne izloženosti tom silikatu od 100.000 vlakana po prostornome metru i da poslodavci moraju osigurati da nitko od njihovih radnika ne bude izložen koncentraciji u zraku iznad te razine tijekom osam sati.
Ako se prekorači granica, rad se ne može nastaviti dok se ne poduzmu adekvatne mjere ili angažira stručni izvođač za izolaciju ili uklanjanje opasnosti. Vjeruje se da će zbog toga na gradilištima biti još više muljatora koji neće mariti za zdravlje radnika.